*Babinjak*

Slabo sam noćas spavala….i teško sam ustala. Predozirana kojekakvim mislima…bauljala sam po stanu, spremajući se na posao.
Razmišljala sam o lančanim reakcijama…kako one krenu, kako se šire..i koga sve zahvaćaju. Naravno..u tom kontekstu, na pameti su mi bile nepodopštine iz redova vlastite obitelji…i koliko sam njima zahvaćena ja sama.

Posprejala sam čizmice impregnacijom i ostavila ih da se suše kraj barske stolice. U trenutku kad sam pomislila na sestru i to koliko smo se udaljile, sagnula sam se obuti čizmice ali sam pritom čelom pošteno udarila o rub naslonjača stolice.

Od siline udarca sam zateturala i pala u sjedeći položaj. Điz… ovo će biti vidljiva masnica i kvrga…posred čela. Ma i ta moja sestra…to je jedan vrlo naporan karakter i nepopustljiv u svojim antikonvencijskim manifestima. U tome zbilja pretjeruje do maksimuma. Ona ne ide na vjenčanja i sprovode. Pitam se…hoće li izbjeći i bakin pokop…kad baka umre?

..hm ..baka. Već 3-4 godine je potpuno dementna. Više nas ne raspoznaje…i živi u domu, u nekom svom svijetu. Najčešće se vraća u svoju mladost…i muči muke ondašnjih dana.

Znate li da je moja baka sama naučila pisati? Djevojčice tada nisu baš išle u školu…posebice ako je trebalo pomagati mami u kući..i oko stoke..i njive. Krala je bratove knjige i iz njih učila slova…pisati..čitati.
Nikada nije išla u školu.

U teškim vremenima…kada obitelj nije mogla prehranjivati sve svoje članove, prednost su imala muška djeca…a žensku se slalo u imućne obitelji, najčešće bogatim udovicama na služenje.
Tako je moja baka godine provela kao služavka. Za krevet i hranu.

Cijeloga života s mučninom na licu..prisjećala se jedne Selme, kojoj je služila. Spavala je u nastambi sa stokom i dobivala jedan obrok dnevno. Rižu na mlijeku ili kakvo varivo. Po čitave dane je radila…čistila, prala, kopala, vodila stoku na ispašu, spremala zimnicu…etc….sve dok se nije razboljela i umalo umrla od upale pluća.

Tada se vratila kući kao 'loša' a Selma je zauzvrat uzela njenu sestru.

Bilo je svega u životu moje bake. Ustaša, Domobrana…Partizana..ratova. Pogibije, nestanaka…vojnih nasrtaja i maltretiranja.
Pa i muža pijanca i kurviša…petero djece..od kojih je dvoje do sada već umrlo. A jedno je invalidno. Sama ih je podizala…sama je zarađivala šijući po narudžbi…sama je kuću sagradila…sama se borila. I znala za svaku muževu 'kurvu'…i svaki dinar, koji je na njih potrošio. Ili na alkohol.

Nije moja baka nikada pokazivala emocije. Barem ne one nježne. Njene ruke…bile su tvrde..oštre..hrapave. Njeno lice..kameno….a riječi – ubojite. Ona je život 'odrađivala tehnički'. Ljutila se samo na Srbe, 'komunjare' i Selmu.

Hobija nije imala….osim politikanstva. Al' voljela je sevdah.

Najviše tolerancije i svoje neskrivene pristranosti…pokazivala je samo prema sinovima…a kasnije i prema muškim unucima i praunucima. Ali to je bilo tako…i nikoga nije vrijeđalo…jer ona je u svemu tome bila dosljedna, autentična i transparentna.

Xxx

Bila sam u ludoj strci na poslu. Svi smo. Petak je..i uvijek je petkom tako. Kolega je ljutito prokomentirao da ni jest' nećemo stići danas.

Istovremeno sam dogovarala uvoz…odgovarala na upite, pregovarala o uvjetima za projekt, na kojem radim već mjesec dana…zvone telefoni, blinkaju mailovi…kasnim na sastanak…
A onda zazvoni telefon.
Sestrična zove.
-Pamić…baka je jutros umrla!

Spustila sam se na stolac…i nazvala sestru.
-Bok.
-Bok…
-Ovaj…ako ti već nisu javili…
-Jesu, javili su mi. Znam. – uzdah
-Hoćeš li doći na sprovod?
-Hoću.
-Hoćeš? – uzdahnem.
-Hoću.
-Ok, vidimo se.
-Vidimo se.

Xxx

Vozila sam polako…odsutno. Bez emocija. Sve je povezano….predosjetila sam to jutros. A nisam znala dešifrirati.

Zbogom…staričice moja…
Uz sevdah…

Link

s bogom...do vidjenja...u nekom milosnijem zivotu..

moje saucesce rampamPam

baš...nek joj svanu neke nove...bolje zore :) Tnx pimp :)

...saučešće pamela...

hvala đuro :)

moja iskrena sucut......

Počivala u miru :(

saučešće

Pamica, iskrena sucut!
Baka nek nade mir i spokoj u nebeskim ravnicama............pusa ti

saucesce

Ponekad predosjećamo... kao ti noćas. Kako god da je netko star ako ga volimo, žao nam zbog odlaska. Moja sućut.

Moja sućut, pam :(
Ovo tvoje me podsjetilo na mog djeda, zapravo, na obojicu.
Jedan je obilježio moje djetinjstvo, razigrano, bezbrižno, nezaboravno, a drugi moju mladost i godine rata.
Nisu niti jedan grlili, pokazivali osjećaje, ali ta ljubav i briga se osjećala u svakom trenu

u rajske dvore odnijeli je anđeli...
tebi Pamica iskrena sućut...

Ahjoj... Baš mi je žao :-(

:(

zagrl.

Moja sućut tebi Pam, a njoj vječni spokoj :(

Moja sućut