Laprdanja starog prdonje.

Dani su na granici prolazili sporo i sparno. Činilo se da siesta nikada ne prestaje.
Zavučeni po sjenovitim kutevima zgrada čekali smo večer.
Sjedio sam u lokalnoj kantini i tekilu ispirao ledenom Coronom.
S vremena na vrijeme bih cjenikom mahnuo kao lepezom i nalaktio se na drugu ruku.
Pojavila se na vratima u bijeloj haljinici pripijenoj uz tjelo, dok joj je kosa crna
kao ugalj bila podignuta u visok rep/palmicu.

"Hi", dobacila je i odmah sjela za moj stol.
Znali smo se od ranije. Dolazila je redovito na svirke i plesala kao luda. Ali uvijek
sama.

"Šta to piješ?", upitla je.
"Kao i obično", odgovorih.
"Rano si počeo danas", nastavila je.
"Rano? Paaaa, kako se uzme", rekoh lijeno.

Naručila je cugu i nastavila pričati. Nisam baš bio koncentriran. Mislima sam nastojao
odagnati vručina, pa sam prizivao Evropu i snijeg.

Odjednom mi je povukla ruku na koju sam bio nalakćen i glava mi je trznula prema dolje.
Pogledao sam je i rekao:"Šta to radiš?"
"Uopće ne slušaš", reče.
"Malo su mi pobjegle misli", priznao sam.

"Ovo je važno", nastavila je.
Sjeo sam ravno, stavivši obje ruke na stol i pogledao njene crne indijanske oči.
"Slušam."

Pričala je nešto o lokalnom svećeniku koji joj nije dao mira i njenim roditeljima govorio kako je opsjednuta.
Rekoh kako svugdje ima ljudi čiji je život podređen misiji petljanja u tuđe živote.
Govorila je dugo, no nisam siguran da sam baš sve shvatio. Ta mješavina engleskog i španjolskog
bila je teška za praćenje, a i tema me nije previše zanimala.

Prekinuo sam je u jednom trenu i rekao: "Ne znam gotovo ništa o egzorcizmu, ali
znam da bih ti ja mogao utjerati vraga", gledajući je prilično izravno.

Pogledala me oštro i ustala. Šutila je časak, a onda se kiselo nasmijala.
"Budalo", prosiktala je, a onda dodala "imat ću to na umu".
Potom je otišla.