'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Pokrila je oči rukama a iza dlanova se čuo prigušeni vrisak...nešto između cviljenja i plača...ushita i nevjerice.
On ju je gledao odozdo više od minute i jedino je mogao izustiti:
-"Nina,reci nešto!"

***

Polako su se uspinjali stubama pored uspinjače,držeći se za ruke,disali otežano,ne samo zbog stepenica i uspona po njima. Već je neko vrijeme to planirao ali nije nalazio pravi trenutak.
Danas je odlučio. Tri godine su zajedno,žive skupa 6 mjeseci i nije vidio razloga to odgađati.


***

Pitala se zašto je htio danas ići u šetnju po gradu.
Za nekoliko dana je Valentinovo i mogli su se tada provesti,to bi bar bilo logično a ne ići po ovakvom danu u šetnju. Štros je bio prazan,nigdje žive duše ,osim tipa s gitarom koji je sjedio na prvoj klupi šetališta.
Nešto je prebirao po žicama,nije se moglo razumijeti ovako ,iz daljine.
-Koji luđak !?-pomislila je dok su se približavali.Bivali su sve bliže i osim njihovih koraka,čula se i melodija.
sve poznatija.

-"Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake...."

Malo je produžila,tek korak ,kad je On zastao.
Stala je,okrenula se i vidjela ga kako kleči na jednom koljenu i u ruci drži kutijicu.


***

Osmijeh joj se još uvijek nije micao sa lica kad su silazili s Gornjeg grada a misli nikako nije mogla srediti...samo joj se vraćao taj trenutak kad je čula riječi:
-"Hoćeš li se udati za mene?"-
Pih,Valentinovo!? Kao da je važno Valentinovo,običan dan kao i svi drugi."-pomislila je i nastavila lebdjeti iznad stuba.

Nek' im je sa srećom.