Svitci s asfalta

Snimljeno: travanj, 2016.

Sjedio je na travi na proplanku i čekao ostatak društva da ga sustigne. Gledao ih je kako se polako uspinju, zastajkujući. Sjedenje po uredima ostavilo je posljedice. Maja i Dražen su se prepirali cijelim putem i kvarili atmosferu u društvu. Njen nedavni prelazak na veganstvo bio je izvor nebrojenim sukobima. Ona se ljutila na zadirkivanja kako ima ovdje trave koliko želi jesti, a njega su iritirale njene opaske da je krvoločni mesožder i primitivac. „Ovo je zadnji put da idem s njima“ dobacio je Igor prije pola sata, dok je vidno naživciran ubrzao i pri tom palio cigaretu za cigaretom. Nije pomoglo kada je njegova bolja polovica Duda napomenula da bi barem na čistom zraku mogao „malo manje dimit“.
Gledao je drveće oko sebe . Razmišljao je kako je negdje pročitao da je drveće najnaprednija vrsta na Zemlji. Ono ne treba jesti druga živa bića kako bi preživjelo. Dovoljno je tlo i sunce, a omogućava život drugima. „Možda su to vanzemaljci – napredna civilizacija koja je nastanila zemlju… hmm.. kao su spori… Dražen izgleda nekako propalo.. „ isprekidano je preturao po glavi. Čuo ga je kako govori Maji. „ Čuj trebala si povesti onog papka Gorana, da zajedno grlite drveće i komunicirate sa šumskim duhovima.“ Ovo je kod Igora izazvalo hroptavi smijeh. Duda mu je dobacila: „Da, da.. samo ti zaugaj. Samo daj!“. Ignorirao ju je: „Čovječe, kaj bi sad dal za hladnu pivu.“
Smetali su mu ljudi sve više. Razmišljao je kako bi bilo lijepo uživati u prirodi u tišini. Društvo mu se činilo tako prizemno i vulgarno odjednom. Nije ni sam znao što se to u njemu prelomilo i kada. Legao je na travu i gledao u nebo. Promatrao je oblake i tražio oblike u njima. Poput Charltona Hestona u „Agoniji i ekstazi“, poput Michelangela kada je sanjao Sikstinsku kapelu… kao kada je bio dječak i maštao da leti ili zamišljao Ikara kako stremi suncu pa se osujećeno sunovrati. Odlutao je u sjećanja u djetinjstvo, mogao je čuti smijeh ostale djece koja su slobodno trčala ne misleći na frizuru ili hoće li se zaprljati. Nasmiješio se u sebi sjetivši se svoga „čopora“ – velike skupine djece iz kvarta različitih uzrasta, koja se družila i izvodila psine. Psine koje su za sadašnja vremena benigne i pomalo naivne. Neki iz toga društva, sada odrasli ljudi, upravo se penju prema njemu. Vratio se u stvarnost.
Sunce je bilo u zenitu, a zrak ugodno topao. U daljini je vidio paraglajdere, kako se šarene. Skočio je na noge jer se grupica prijatelja približavala, zadihani i rumeni u licu.
Onda ju je ugledao.
Sreli su im se pogledi. Nije bila klasično lijepa, ali je zračila nečim privlačnim. Toplim, ženstvenim, a opet snažnim. Smeđa kosa joj se presijavala na suncu, a pramenovi kose poigravali oko lica. Prošla je kraj njega. On je samo stajao kao ukopan. Možda je prošlo par sekundi, možda minute, možda sati… nije znao. Kada se napokon okrenuo, nje više nije bilo. Ekipa se skupila oko njega, nesvjesna kako je u njemu nakratko sve stalo i nastupila potpuna tišina. Kao da je zaronio u morske dubine. Neki su ležali, neki sjedili, pili vodu, odmarali, čavrljali, smijali se.
„Kaj je s tobom?“ upitala ga je Iva. „Kaj stojiš tu k'o ukopan?“
„Ma.. ova žena koja je prošla podsjetila me na nekoga koga sam poznavao… davno“.
„Koja žena?“
„Pa ova šta je sad prošla. Tu kraj vas.“ Počelo mu je bubnjati u glavi.
„ Daj čuj njega! Ja sam tebi rekel da ti preveč čistog zraka škodi. Niko nije prošel bar 2 dve ćuke “, čuo je Igorov hrapav glas.
Bojao se je da je samo priviđenje. Samo sjećanje. Izgledala je mlado, kao onda kad ju je zadnji puta vidio dok je stajala na jednom slavonskom peronu i mahala za vlakom u jednom smjeru.

Auu, pa tko će to sve pročitati. :-)

Slika panja je dobra. Najs. :-)

Ja sam pročitala. Lijepa priča. Prisjetih se izleta sa svojim prijateljima i sličnih razmišljanja.

Nice:)))

La, ne prepisuj od mene - najs - nice. ;-)

Hvala svima :)

Jimi, polako.. svaki dan jednu rečenicu . :)

Jimicaaaaa :)))))))))

E da, jimi napisao najs za sliku panja, a ja nice za pricu, eto razlike:))))

Hahaha, da, imaš pravo, svaki dan jednu rečenicu.

La je našla gdje je razlika. :-)

.. samo sjećanje.. lijepo.

Lijepa priča. Tako uvjerljivo može biti i... istinita. Neki dan sam dozvao suze sa " Zbog jedne divne crne žene!" Došle .
A drveće je, ne samo najnapredija vrsta, nego i najogromniji živi organizam na zemlji .( svijet se kaže šuma i vječno pjevaju šume )

Medo da, ima dana kad nas sustignu uspomene ili želje ili nam jednostavno netko nedostaje :)

Nego, može li mi netko objasniti koja je fora s ovim prijavljivanjem blogova?! Eo, stvarno me zanima koga sam uvrijedila ovim zapisom? Vegane, pušače, šumske duhove, drveće, Michelangela, Charltona Hestona?! Igora? Maju? Dražena?

Evo, javno se ispričavam! :)))

Svašta

-zloba, čuditi se..? uzalud.

Na zraku je zdravo i ugodno bivat, ako znaš i umiješ živjeti sa prirodom, ma nema ljepših trenutaka u životu= meni ovo lijepo --jako:-)))

nemoj se pitat ko prijavio ,to se radi sistematski, bez reda:-)))

Odlična priča ,odlična fotografija :)

:)

P i t k o,...a to mi dođe poput jestivo.
...i to u slast :)

Prijavio????
Ako je netko prijavio, fer....bi bilo da je i receno, a ne ovako, sutke, zbilja nizak udarac!