ima boga

Kada zavoliš nekoga tko si se u početku svidio samo onako da ti se nađe pri ruci,
pa te taj netko uspio uvjeriti da si ti nešto posve posebno i njemu potrebno te
sve ostalo što uz to ide i ti postala toga svijesna, a ta osoba postala svijesna da
si sa njom samo zbog toga da ti se nađe pri ruci odlučila da te ostavi u ljubavi,
a ti tek tada postala svijesna koliko si zapravo zaljubljena i voliš tu osobu, jebga,
onda si u stanju napisati takav blog kakav si napisala, a razumije ga skoro svatko
koji je imao priliku doživjeti nešto slično, treba vjerovati bez straha da će ljubav boljeti
opet ponovo, pa što onda, neka i boli, svaki put treba voljeti smrtno zaljubljen.
Jedino tako vrijedi, ostalo je trgovina!

Mai
sretno ti bilo sa djecom!

hej bok "starino"...zapis je od ranije...no kao i obično, nekim dobrim promišlljanjima i zapisima se često vraćam...čak i godinama unatrag...jer, sve su to nijanse sive (al stvarne)! normalno, lakše razumiješ ak ti se događa...ali zanimljivo mi kako ljudi ne vole razgovarat o "škakljivim" stvarima. ja o ljubavi uvijek mogu...reče tada jedan komentator (kojeg sam spomenula u kontekstu kurca) preko bare da sam ja ko da sam stalno u osnovnjaku? meni to kompliment a on izreče kao uvredu? no ja ne pišem neke "teme" zato jer želim čuti što drugi misle (jedna blogerica je komentirala isto prilično ružno, pa joj odgovorih da o meni progovara o sebi etc)...već stoga što propitujem sebe, svoje mišlljenje i postupke. i ufam se da ponekad ponekom ponešto može poslužit u životu? kao što meni ponekad nečije tuđe iskustvo posluži...djeluje ko melem. svi liječimo svoje rane raznim travama...neki tako da ubiju i ranu i vlasnika a neki tako da puštaju da samo...zaraste! hvala na lijepim željama za djecu...još kad bi se mi skrasili (ti i ja smo valjda doajeni ove iskrice)...e vala...platit ću svećenicima da zazvone crkvena zvona!

ii da znaš, posve sam suglasna...ja sam još uvijek i svemu uprkos voljna...voljeti! ali voljeti bez da ti se uzvrati je ko pljesak jedne ruke (nema ga). pljesak jest samo...dviju ruku! ajd laka ti noć (btw posluhni malo moj link...morti te podsjeti na vrijeme kad smo stvarno žarko ljubili, voljeti, iako znam da oboje znamo da to još možemo...i hoćemo)!

Moj je problem bas u tome sto se ne mogu zaljubiti, a bez toga nema one prave ljubavi. Hocu li je ikad opet dozivjeti sada mi je svejdno.

zlatna
to se zove depresija
i liječi se.....

Kakva depresija, to je deficit zgodnih momaka.

Moja generacija muskaraca izgleda posve ruzno i zapusteno.

K tome i piju, te su dekintirani.