Sve i ništa

Prošlo je malo više od tri mjeseca od selidbe iz Hrvatske. Nije bitno gdje sam, niti je ovo zapis o nekoj drugoj državi gdje se radi, zarađuje, gdje se ukratko normalno živi. Grad u kojem trenutačno živim vrvi ljudima i izrazito je živ grad. Odgovara mi ta mješavina nacija, rasa, nekako u slobodnim trenucima kada prošetam do omiljenog kafića na kavu mi ne daje osjećaj da sam stranac koji se doselio tu tek prije tri mjeseca. Kada bih morao ocjenjivati sadašnju situaciju, ocijenio bih je s vrlo dobar.
Razlog zbog kojeg sam otišao iz Hrvatske nije bio toliko ekonomske naravi (mada mi je prošlo ljeto jedan izrazito neugodan događaj bio onaj jezičac na vagi koji je pretegnuo na konačnu odluku o odlasku) koliko do toga da otkrijem jesam li u zadnjih par godina se pretvorio u nesposobnog, priglupog čovjeka koji nije u stanju s svoje dvije ruke zaraditi onoliko za neki pristojan život bez da se ulazi u ikakve kreditne aranžmane, minuse na tekućim računima i sl ... i da, uspio sam sebi dokazati, da nisam ni glup, ni nesposoban (sadašnji poslodavci su izrazito zadovoljni s mojim radom i slijedeći tjedan će se pregovarati o boljoj poziciji a time i većoj plaći) ... dakle stvar je ipak bila u okruženju u kojem sam se nalazio. Htio ne htio nekome moraš lizati dupe, biti u jednoj od dvije krovne stranke (između kojih i nema razlike jer i jedna i druga NAMJERNO upropaštavaju državu jer jednostavno drugog objašnjenja nema za ovo što se događa) ...
Ugl, nije bila stvar u meni.
I kamo sreće da sam prije išao kada mi se nudilo sigurno zaposlenje, a nisam. Ali, nema veze. Odavno sam negativne situacije u životu prestao smatrati porazima. Ono što sam smatrao porazom, počeo sam promatrati putokazom, skretnicom i naučio sam nekako prihvaćati s zahvalnošću to što se događalo - ono što je propalo i što je ostalo iza leđa očigledno mi nije trebalo. A ono najvrednije što ostaje kad se nadiđe ego je ono ne što si u tim situacijama naučio o drugim ljudima, nego kolik osi naučio o sebi, vlastitoj toleranciji i granicama.
Kao nagrada ostaje unutarnji osjećaj zadovoljstva i glas koji iznutra šapuće da sve ide kako treba.
:)

A na blogu života ...
:)

Nisi ti jedini, nazalost. Em, nema posla kod nas, smisljeno.
Em su ti kvazi poslodavci seljacine bez obrazovanja i znanja.
Opet namjerno smisljeno.
Gdje da radis. Za koga da radis?
Sve ja to razumijem , ali sto ostaje ako svi odu?
Tko ce se suprostaviti seljacinama i neznalicama?

Imaju izbori. Ali svi mi ( izašli, ne izašli) biramo isto.

Činjenjem ili nečinjenjem svi sudjelujemo u ovome.
Odgovornost je i moja jer nisam nikako izlazio na izbore.

Nisam ispunio građansku dužnost.
I nije nešto da me savjest grize.

ne generaliziraj hbs...neki (kao ja) nikad nisu glasovali niti za tuđmana niti za hdz! a ne sjećam se kad sam (misli 2000.g) zadnji put glasala za sdp! eto, moji iz pametno dobili na prošlim izborima 0,nešto posto! no, moja savjest je čista...a moja djeca su vani...ja ih sigurno nisam otjerala. a drugi nek se zapitaju gdje su i kako su...i kako će? svaka rit dođe na šekret...tak i hrvati. tražili su,, imaju. ne kaže se zabadav da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje! tebi sve dobro...budi i dalje tako pametan kako si zgodan :)

Dobro si rekao za poraze. Ne postoje porazi, samo privremeni zastoji. Vjerujem da glas dobro šapuće:)

Da, pametan pristup.......stvari se dogadaju s razlogom.....:))