Laprdanja starog prdonje.

Zvjezde su se kupale u moru dok smo ležali na plaži i brojali ih onako mladi i zaneseni.

Toga jutra sjedila je, s mamom, u busu nekoliko sjedala ispred mene.
Svojom rudlavom medastom kosom privukla je moju pažnju čim je ušla u bus.
Mornarska majica i tregerice, svjetlo plave espadrile i torbica sašivena od starih traperica
kao da me i sada vraćaju na sam kraj sedamdesetih.
Čim sam je vidio poželio sam ljubiti te usne.
Bus je stao u Skradu na petnaestak minuta i svi su izašli protegnuti noge.
Prošao sam kraj nje i kao slučajno je trknuo samo da skrenem pažnju na sebe.
Okrenula se i zbunjeno me pogledala.
Nasmijao sam se i rekao: "Oprosti"
Nasmijala se i ona.
Kasnije se u busu nekoliko puta okrenula kao da me traži.
U Rijeci sam mjenjao bus i molio se nebu da i ona ide tamo kamo i ja.
Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam je ugledao na istom peronu.
Nasmijala mi se.
U Krku su ona i mama vadile svoje kofere, a ja sam nabacio na leđa ruksak i gitaru i mahnuo joj.
Pitao sam mogu li pomoći, ali me njena mama brzo odkantala.

Večer je bila topla i čarobna, muvao sam se među šetačima i nadao se da ću je negdje ugledati.
Sjedila je na zidiću mašući nogama naizgled odsutno.
"Bok", rekao sam pomalo napadno.
Pogledala me, nasmijala se i odgovorila:"Bok"

Odjednom smo se našli na plaži. Sami, svoji, odvojeni od svijeta.

Zvjezde su nam se spustile u oči, podigao sam se na laktove, nagnuo se nad nju i poljubio te usne.
Osjetio sam topli dlan na svom vratu i okus Wrigleys žvake na jeziku.

Znao sam da je dovoljno samo iskreno željeti i zamoliti nebo da nam ispuni želje.