Laprdanja starog prdonje.

Sjedio sam na tom barskom stolcu i zabavljao ljude.
Stari mačak u najboljim godinama, premazan svim mastima.
Do vraga, otkako znam za sebe uvijek sam u najboljim godinama.

Sjedila je za stolom odmah do mene. Prenapadno sama i gledala me netremice.
Njeno lice i tamna kosa sa preljevom kane podsjećali su me na davno izgubljenu
ljubav.

Bio sam u jednom od onih dobrih kreativnih momenata, na rubu ludila, kada
magija ispuni zrak, staklenka sa nebeskim začinima se prevrne i sve dosegne neko
drugo višlje stanje.
Uobičajen žamor je zamro i svi su osjetili da se događa nešto drugačije,
nešto čudno, nešto rijetko i vrijedno.

Prsti su titrali žicama, a moj promukli bariton pjevao o ljubavima, izgubljenim
i ponovo nađenim. Odlutao sam iz stvarnosti i glazbom vodio ljubav sa njom.

U njenim očima vidio sam divljenje i požudu, a umom mogao dodirnuti i namirisati
njene navlažene gačice, miris kose, glatku svilu njenih mladih grudi i bedara.

Konobari su raznosili alkohol a izmaglica dima činila slike lelujavim ...

...

Sjedili smo rasčupani i zgužvani u mom autu, parkiranom iznad grada, s pogledom na
svjetla ulica i reklama.
Pušili smo i držali se za ruke.
Rekoh:"Tako si mlada ..."
"A ti tako star ...", prasnula je u smijeh.

"Gladan sam, haj'mo nešto pojesti ...", odgovorio sam smijući se.