Ručkić krčkić

Ne za plaću, jock, nažalost, uloženi trud se nerijetko ne izražava u monetarnom povratu, nego po doma, u svakodnevnici, i to ne za luksuziranje, ne za namjensku štednju, nego za malo lufta, malo udobnosti, ili za višestruku iskoristivost postojećeg "kapitala".

Primjer: sad dođoh doma sa špecerajem. Prije sam imala veliku škrinju u koju bih lijepo pobacala kupljeno meso, skup sa stiroporskim kadicama, a onda vadila kad mi zatreba. Crkla škrinja, nemam novu, nego samo dvije ladice u prastarom hladnjaku. I ne kanim kupovati niš novoga sve dok staro šljaka. Štoćereć, nema više komocije ubacivanja, nego em prvo dobro razmisliš što će se jesti sljedećih dana i koliko toga moš ugurati u te dvije ladice, a onda fino doma vadiš iz kadica, premještaš u vrećice, na koje uredno zapišeš sadržaj. Nije neki težak posao, ali uzme ti bar 10 minuta. Ili motanje cigareta - još uvijek mi je to čista tlaka, ali hebga, ušteda je stvarno velika pa istrpim... A i finiji mi je ovaj duhan. Nedavno sam kupila svoj ljubljeni Marlboro i jock, niš, nije me oduševio, sad mi je ovo fino. Pa onda, čičci: imam neke cipele s remenčićem na čičak, koji više ne hvata pa cipele ne nosim, a nikak da ih odnesem postolaru da mi to promijeni. I jučer, ne znam ni sama kak, dok sam prala Duškine kišne kabanice pa mi se močo, kojeg sam prala s njima, nahvatao na njihove čičkove, sine mi da ih očistim onom četkom s tankim, kukastim iglicama za iščetkavanje mačke. I fakat, super se očisti, a čičak hvata kao novi! Pa krenuh redom, uključujući i cipele. Ziher bar 100 kn uštede, ali pol sata zajebancije.

E, to je jedna tema koju sam htjela podijeliti s vama. Druga je moja ponovna konstatacija da su moji jezivi susjedi stvarno grozni ljudi. Ne mislim tu na SVE svoje susjede, naprotiv, većina je stvarno draga, nego na one koji su me već izluđivali, te jedne jedine koji svima zjakaju u prozore pa se onda groze, "Pazi ti ovo, oni nemaju zavjese nego sjednu za stoli i JEDU, a mi gledamo!!!". Sjećam se, pitala sam, "Ček, JEDU ili JEBU...?" Ne, jeDu. A ovi gledaju. Zgroženi. Dakle, neki dan sretnem njihovu kćer, 19-godišnjakinju, u psećem parkiću i tak, krene razgovor o pesima, u kojem ja spomenem jednog psa, jedinstvenog u kvartu, i njegovog vlasnika, kojeg identificiram a) pomoću jedinstvenog psa, b) adresom i c) zanimanjem. A mala veli "Aha, onaj pederčina." Ma jebemtimater mentalno skučenu!!! Pa kakvog TI to imaš iskustva s homićima da bi ti bili "pederčine"?! I otkud taj ton superiornosti u toj konstataciji od jedne balavice koja u životu nije postigla apsolutno niš osim maksimalnog roditeljskog angažmana da je upišu na fakultet, koji joj, pazi čuda, ne ide kao ni ijedna druga faza školovanja do sada???

OK, prošla me huja na balavicu dok sam stigla do doma, ali još uvijek se ljutim na njezine roditelje, te napuhane mediokritete kojima nikak ne paše vlastita osrednjost i stalno misle da ih izdiže nešto što s njima samima, njihovim svojstvima, radom, zaslugama, postignućima, nema ama baš nikakve veze. Npr. adresa. Oni misle da su bolji od 99% Zagrepčana zato jer žive u ovoj našoj uličici, u kojoj jest lijepo živjeti, ali ni oni, kao ni ja, nismo stekli tu adresu svojim sposobnostima zarađivanja i kupovine stana u elitnom kvartu, nego smo lijepo naslijedili; a oni se, kao i ja, fakat muče da tu opstanu, s tom razlikom da sam ja spremna otići, ali oni jock, oni će radije kruha biti gladni nego izgubiti tu trunčicu totalno iluzornog "prestiža", u koji vjeruju samo oni sami. I tak, ak ne mogu biti bolji od tipa koji jest homić, ali i vrhnunski profesionalac, pa ima skupoga psa i skupi stan na skupoj adresi, onda će mu zamjeriti upravo ono što je potpuno nebitno... A tome podučiti i svoju djecu; od kojih je muški potomak, dam lijevu ruku u vatru, također homić i već godinama u plitkoj depresiji zbog toga; a ako se ikada oženi, pod pritiskom dragih roditelja, kladim se u desnu ruku da će mlatiti ženu. Od čiste isfrustriranosti.

I za kraj, jedno pitanje: u nekom ranojutarnjem blogu netko je spomenuo "kvazi feministikinje koje svoj egoizam pravdaju feminizmom" (citat nije doslovan, mrsko mi sad tražiti taj zapiš u novom prozoru) - može li mi netko ovako sažeto i precizno poput ove kvalifikacije "kvazi feministkinja" podastrijeti definiciju "prave feministikinje"? Ili mi bar pomoći da samu sebe razvrstam u "kvazi" ili "prave", jer ja, eto, ne bijah niti svjesna podjele... Ja sam oduvijek cijenila svoje vrijeme, i smatrala da na to imam jednaka prava kao i muškarci, smatrala sam da u nekim životnim poduhvatima postižem bolje rezultate od muškaraca i da mi se to treba kako priznati, tako i isplatiti, nikad nisam zapazila da sam genetski programirana za vještije baratanje kuhačom, partvišem, zaugerom i inim kućanskim pomagalima nego muškarci pa sam ih odbijala koristiti češće nego oni s kojima sam suživjela, ali isto tako nisam zapazila niti da su oni u nekoj genetskoj prednosti glede francuskih ključeva, bušilica i sl., pa to nisam od njih niti tražila, a očekivala sam da se za našu genetsku eventualnu "zakinutost" zajednički pobrinemo plaćanjem kompetentnijih od nas samih.

Što se konkretnih primjera tiče, evo, ja ovakva feministkinja kakva jesam (a ne znam točnu kvalifikaciju) nikad nisam pristajala na duplo radno vrijeme, tj. rad na poslu za plaću i obavljanje kućanskih poslova u kompletu za (valjda) ljubav svojeg suživotnika; niti sam ga bila spremna proglasiti "emancipiranim" ako tu i tamo iznese smeće, opere suđe ili skuha nešto kad mu je baš ćef. Odbila sam se baviti sinom svojeg muža kad bi nam dolazio vikendima kad sam ustanovila da je ta briga u potpunosti prepuštena meni, a otac (sud je NJEMU dodijelio viđanja, ne meni, maćehi) lijepo nestane nekim svojim putovima zabave i muškog druženja, i OK, mali više nije dolazio, ali ja sam u prilično brojnim i gustim krugovima proglašena "groznom" (feministkinjom, valjda, i to onom egoističnom, ali ne znam jesam li i "kvazi"). Bez imalo oklijevanja ili grizodušja priznajem da volim spavati popodne, čitati ili gledati telku navečer i da mi je druženje sa psom zanimljivije od suživotnikovih prijatelja, te da njegov nogomet, politiku ili ispijanje pive za šankovima ne smatram važnijim (ali niti MANJE VAŽNIM) zanimacijama od mojih ovdje nabrojanih, te mi nikad nije bilo ni nakraj pameti da svoje podredim njegovima. I nije mi bilo nimalo neugodno kad bi se pokazalo da zarađujem više od nekog svojeg "potencijalnog", ili da sam obrazovanija, ili pametnija ili snalažljivija, ali bih redovno popizdila kad bih ustanovila da ON to smatra problemom. E, onda bih graknula iz svog svojeg feminizma, vakvog ili nakvog! Jer, niš meni nije palo s neba, a ako i jest, blogme sam se uvijek svojski potrudila da to i zadržim.

Samo takve muškarce nikad nisam zadržavala. Niti bih.

Prijavljeno! Jel zbog "kvazi"...? ;-))

Neznam Vega razliku, kvazi il ne kvazi.....nemislim ni da je feminizam u pitanju, vec samosvjest, samopostovanje prema sebi.....ukazivanje drugima na norme ponasanja, kulturu.....borbe sa zivotnim vjetrenjacama, jer malo toga nam je dato "na izvolte" i zasto da nas netko tretira kao objekt...., rezultati pokazuju...
Prijavljeno?????? Opet idiotizam!
:))

A, čuj, štaš, idiotizam rulz, svugdje... Osim u mojem malom svijetu. Al je, blogme, naporno stalno braniti ulaz!

Svi smo mi spolno i rodno tipizirani od rođenja. Valjda zato kaj nismo isti? Kajaznam. Feministkinje malo pizde zbog toga. Kvazifeministkinje? One valjda pizde kad im je zgodno a koriste blagodati "nježnijeg spola" kad im je zgodno.

Možda tipiziranje čini život jednostavnijim. Kao podjela poslova u firmi.

Onda bukvalno receno kvazi su manipulatorice?

Ne znam. Mislim da je feminizam danas jednak priči o partizanima i ustašama.
Treba izmisliti nekaj novo.

Ili ne treba. Svak danas može biti kaj mu je volja (uglavnom može biti ono kaj si može priuštiti)

A sta kad je nesto, a nemoze si to priustiti?
Mislim, prodaje se pod "nesto"...

pa...valjda nije.

I opet dobro. Nije i nema veze.
Gibam :*

Da, valjda nije.....al dok to shvatis, prode voz....

:))))
Vega, strazare na vrata, nema druge....! :))))

Eh, ručala sam... a sad mi se spava. Zato ukratko:

Boža, ti si definitivno kvazi: pametna žena u glupim cipelama s idiotskom frizurom. Ajd, bar je to jasno pa ne moram više o tome.

LanComa, ne znam kaj si ti, ali si fakat pokušala razgovarati, i to je lijepo, a nije kvazi. Sretno ti bilo!

Ostali: rijetko tko dobije fakat ono što zaslužuje, bilo to dobro ili loše, ali to ipak ne znači da je sve relativno, osim u fizici. Postoji pravo, a postoji i kvazi. Pa što tko voli ili zna prepoznati...

Tnx
Ugodan ti popodnevni odmor:)))

:)
Vidiš da smo tipizirani. Ti "znaš" kako pametne i/ili emancipirane žene trebaju izgledati i ponašati se.

nose valjda udobne cipele i praktično su frizirane.

Kajaznam...ja mislim da bi bez beda mogle bit striptizete, npr. Ak im je volja.

ali sam isto malo ograničena. Pretpostavljam da bi pametne i emancipirane striptizete trebale biti bolje plaćene od manje pametnih kolegica striptizeta. Jer mislim da su bolje u pregovorima.

Možda je "problem" i u uzorima iz mladosti. Meni su u "ponudi" bile Madonna i sl. Tvoja je generacija stasala gledajući Annie Hall i slušajući one pomalo čudne hipijevke.

zbilja ne znam.
Ja nemam niš protiv tvojih udobnih cipela na čičak i DIY frizure.

To nekako doživljavam kao profesionalnu deformaciju. Prosvjetarski outfit.

A feminizam? Sebe ne bih nazvala feministkinjom. Niti partizanom.. ili ustašom.

Kajeje, prije bih rekla da sam kvazi. Postoje segmenti života gdje se puno bolje snalazim ako su mi spolne i rodne uloge jasno definirane i (osim ako sam umorna i raspižđena) nije mi nikakav problem biti žena.

bez beda bih hendlala klinca nekog svog novog muža dok je on vani s društvom, npr.

kad bih već zbog nekog čudnog razloga završila s njim u braku..

Što vjerojatno ne bi bio slučaj.

Ah, vidim, dala si boža oduška... Pa ajd, ako joj je tak lakše!

Svejedno, zbog eventualnog neupućenog čitateljstva, moram napomenuti da moje shvaćanje feminizma nije tak prizemno kao što je model cipela, niti tak tupoglavo kao izbor frizure. Premda iz tih izbora mogu pročitati da je netko npr. sklon podilaziti npr. muškom ukusu, tj. svojoj predodžbi o muškom ukusu, pa provoditi 10-ak sati u cipelama koje su namijenjene šetnji od ulaznih vrata do limuzine, od limuzine do stola i za eventualno nekoliko plesnih koračaja po podiju.

Žene smo bez obzira na frizure, cipele, šminke i sve ostale rekvizite: ako imamo ženske genitalije i ako se - a to je najvažnije - osjećamo ženama, onda smo žene i kvit. Nikoga nije potrebno posebno uvjeravati u to. Možemo jedino odlučiti deklarirati da smo vakve ili nakve žene, a tu deklaraciju istaknuti na jako vidljivo ili diskretnije mjesto.

Oh..cipele opet. Nda, zna bit tlaka. Priznajem.
Tamo negdje sa 17 sam shvatila da su muskarci prilično jednostavna bića. Površni za popizdit, božemioprosti.
I da, tad je počelo cca:)
Zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Zato što volim imati mogućnost izbora.
Bez obzira koliko "duboki", mudri, obrazovani i bla oni bili..više ih zagrabiš u mrežu ako zamahneš utegnutom guzicom lelujajući na štiklama.
Tad se lakše da probrat. A kasnije? Kad se probralo možemo i o feminizmu.

Vjerojatno štikle dopizde cca kad i muškarci.
Bum vidla.

Možda se prebacim na niske :)

(Muškarce i štikle)