romantika bez boli.

...Sa malo patetike zacinjeno ,poceti cu nesto sto neznam kako ce izgledati otisnuto u slovima ,ali u meni otprilike izgleda kao beskrajna praznina ,lijepa ali neispunjena ,i kao takva izgleda kao otok okruzen morem suza .....i pitam se cijih ,dali samo mojih ....Hopla ovo izgleda stvarno kao praznina ,ali uma ,a u stvari sam htjeo pisati o osjecajima ,ha ha ha ,ali tko zna mozda je to sve povezano ,....ljudi ,kao otoci ,mora suza okolo nas ,cime svi skupa cinimo ovaj prekrasni prazni svijet :I kao sto to obicno bude ,kada si covjek uzme malo vise slobode izrazavanja ,obicno napise i ponesto ,cime ce se neko osjecati pogodjen ,,a to mi nije namjera ,nego zelim pisati samo o sebi ,o onome sto osjecam da sam veceras ....Malo razmisljajuci ,a ne samo osjecajuci ,shvatam ,ma kakav bio ,i ma sto radio ,ako to cinim samo radi sebe ,i sebi ,bezvrijedan sam ,ako mi niko nije bitan ,ili ako nikome nisam bitan ,I iako ,hvala Bogu ne moram tako osjecati se ,bojim se da, nekada ,necu doci u poziciju ,da cu stvarno biti jedan otok ,pusti ,ogranicen ,a ne povezan,i sa svime sto me okruzuje ...ljudima ,prirodom zivotinjama ... i znam da nisam rodjen zivjeti za sebe ,nego za druge ,jer samo tako mogu biti sretan ....a samo to zelim biti sretan ,iskreno sretan ,,,i ciniti druge sretnima ,,,,hvala na svakoj pomoci pri tome ...laku noc iskricama ....neka sjaje sretno sve .....

kako kaže h. granst, svaki je čovjek otok, ja volim zamišljati da sam ibiza:)) recimo da se imeni sviđa tako.... da ima puno otoka, to bi rekli onda arhipelag... a to već nešto znači, samo nestanak jednog dovodi mnogo što šta u pitanje..... u svakom slučaju tu smo i zbog sebe i zbog drugih, sretni i zadovoljni što je tako skrojeno:) bar ja!

pozdrav s trešnje... :)

iznad svega cijenim što je napisano - iskreno! svi mi sjajimo i danju i noću, svatko na svoj način i za sebe i za druge...tako smo istovremeno i otok i kontinent i oceani...daklem,na kraju i dio ovog i svih drugih planeta...ups...dođoh do svemira ( množina) :)

a šta ja znam osim pozdrava mogu reć' da ne mogu zamišlajti da smo mi otoci..jer čim tako nešto postaviš kao otok, uviđaš sliku gdje je odvojen i sam..a to nije neka vesela slika.. a možda je to zbog ovog teksta, ono pust otok.. ja bi prije more..jedna beskrajna vodena površina u koju čine kapi, a to smo mi i sav onaj vodeni svijet i one ribice s milju boja .. i nema otoka, a ako ih baš mora bit.. neka budu .. rajski :)) hehe .. pozdrav lijepi Miro.. :)) kako je u Čizmi?