Sjecanja na Tebe...

Onaj najvažniji…

Učitelj je šetao poljem kad mu priđe jedan od njegovih učenika i reče: “Ne mogu naći pravi put.
U čemu je tajna?”
Učitelj ga pomno pogleda pa reče: “Što za tebe znači taj prsten što ga nosiš na desnoj ruci?”, upita ga učitelj.
“To mi je uspomena od oca.”, odgovori učenik.
“Daj ga sad meni”.
Učenik ga posluša i pruži mu prsten.
Učitelj ga baci usred žitnog polja.
“Hej, što ću sad?”, vikne učenik. “Taj mi je prsten jako važan! Moram učiniti sve ne bih li ga pronašao!“

“Kad ga pronađeš, sjeti se ovoga: sam si dao odgovor na pitanje koje si meni postavio.
Tako ćeš naći pravi put za sve – to je onaj koji je važniji od svega ostalog!”

Paulo Coelho

prakticanzivot.net

Zagorjeli kruh

Nije najgore što se može dogoditi…

Ovu je priču iz svog djetinjstva navodno ispričao bivši indijski predsjednik. Jednom je njegova majka za ručak njemu i ocu poslužila zagorjeli kruh. I dok je on nevoljko gledao u taj kruh i razmišljao da li da jede ili ne, njegov je otac uzeo komad i pojeo ga u tišini.
Nakon ručka, majka se ispričala ocu što mu je poslužila takav kruh, a on je samo rekao „Draga, sve je u redu, ja ga volim i takvog.“

Tu večer je prije spavanja otišao ocu poželjeti laku noć i pitao ga da li stvarno voli zagorjeli kruh.
„Zagorjelo jelo nije najgore što nam se može dogoditi. Zagorjeli kruh ne može nikoga povrijediti, a da sam prigovorio ja bih povrijedio tvoju majku. Napravio bih puno veću štetu. Riječi ostaju duboko urezane u umu i u srcu.“
Često u obraćanju svojima bližnjima zanemarujemo način na koji to činimo. Ne biramo riječi i ne razmišljamo previše o tome kako će one utjecati na tu osobu. Ponekad je važnije događaje tolerirati i paziti na riječnik i ton jer riječi su moćne, a problem lošim izborom možemo pogoršati.

prakticanzivot.com

Bez straha

Bio jednom jedan mali val…

Odjenut suncem u radosnu sjaju.

Nakon dugog veselog plesa
Odjednom je ugledao zastrašujući prizor:
Oluju kako se diže
I valove kako udaraju o stjenovitu liticu.

Isprva se činilo da žele skočiti visoko i pobjeći
No tada su se neizbježno i bespomoćno
Pretvorili u bijelu pjenu, nestajući u boli.
Bi li se trebao pokušati okrenuti
I uteći prema otvorenu moru?

Odjednom se činilo da cijeli ocean, nekoć toliko ljubazan
Kreće u zavjeru protiv njega
Te ga silovito gura u taj bijeli metež.

Plakao je zazivajući pomoć kao nikada do tada
Dok se drugi, veći val nije dokotrljao do njega:
„Što se događa, brate valu” upitao je.

„Pogledaj ispred sebe, osuđeni smo na smrt
Baš poput ljudi u brodolomu.”

„U krivu si” nasmiješio se veći val.
„Zar ne vidiš – ti nisi val
Već uvijek i zauvijek djelić oceana!”

Tada se i val malo zamislio:
Svi, i valovi i ljudi nikada ne umiru
Već ostaju djelići Onoga koji se nikad ne mijenja
Iako će promijeniti oblik mnogo puta.

Zato nastavi bez straha!

Sacinandana Swami

prakticanzivot.com

Ja postojim

Jer mi postojimo…

Jedan je antropolog djeci jednog afričkog plemena predložio zanimljivu igru. Stavio je košaru voća ispod jednog drveta podalje od njihove skupine. Rekao je djeci da će svo voće pripasti onome tko prvi stigne do košare s voćem.

Kada im je dao znak za početak utrke, djeca su se uhvatila za ruke, potrčala zajedno i na kraju podijelila sve plodove.
Na pitanje zašto su to učinili na taj način oni su odgovorili: „Ubuntu, kako jedan od nas može biti sretan kada su svi oko njega tužni?“.

Ubuntu – filozofija nekih afričkih plemena koja znači „JA postojim jer MI postojimo