Ručkić krčkić

Danas Duška slavi svoj treći rođendan. Točnije, JA slavim njen rođendan, a ona svakog dana ponešto proslavi. Takav je to pas - uvijek nađe razloga za veselje. Mislim da sam to naučila od nje. Nikad ne zlopamti. To tek učim.

A jučer nam je u posjeti bila jedna gospođa, sasvim nova u našim životima, i veli ona meni "Tebi je uglavnom bilo dobro u životu, zar ne?" Zbunj! Otkud joj to??? Pa tak sam nekak smirena, ugodna, objasni mi.

I jesam. Fakat jesam!!! Do jučer to nisam uopće primjećivala. OK, koliko sam ugodna drugima ne mogu znati bez drugih, zar ne, ali sebi jesam; i smirena sam. Uglavnom. Šiznem tu i tamo i nekak si to odmah otpišem, jer znam da se mora i tako, i onda to prođe, bez one bjesomučne, šiznute vrtnje u krug šize. U stvari, te svoje šize ili otpišem, kao npr. preskupe hlače koje sam danas odjenula za parkić, a kad sam ih kupovala, baš sam si mislila da će biti za posao (nisu: jako su ugodne, ali mi ne pristaju) i zato sam ih platila daleko više nego što bih platila išta za parkić - danas je zdrav razum odradio svoje i zaključio da je nešto skupo bolje nositi u parkiću nego ne nositi uopće. Otpis! Ili te svoje šize riješim, uljudnim prigovorom ako ide, ili graknem, ako ne ide, u svakom slučaju, ne šizim nego rješavam. Npr. koma raspored: prigovorila, nije išlo, otpisala 4 sata, pomirena s financijskim gubitkom, kad gle čuda, odjednom se otvorila tri nova puta, neko dugovanje prema meni za koje nisam ni znala, i jedna mogućnost dugoročnog zarađivanja i jedan poslić koji donosi sasvim pristojnu dobit od nekoliko tisućica. Kokoš bi rekla "karma". Ja velim jock, nije karma, nego rješavanje: da sam pristala na onakav raspored, jednostavno ne bih imala ni volje ni vremena za ikakve druge opcije.

I tak sam ja jučer s tom novom osobom u našim životima popričala o tome kak mi je sve bilo i kak smirenost i ugoda nisu uvijek stanovale sa mnom, a kamoli u meni. Prisjetila sam se nekih jako važnih momenata: npr., kako sam postala učiteljica. Jer mi je išlo. Jer je 7 razreda sastavilo pisane zamolbe da im baš ja predajem, i to kad sam bila tek praktikantica na 3. godini faksa - izabrali su MENE između nas 19 koji smo hospitirali u toj školi. I zato jer sam mogla. Jer me to veselilo. Jer je to veselilo i moje đake. Jer je bilo tako puno radosti u našim suradnjama. I još uvijek ih ima, primijetih, jer zaista je divno nekome malo propuhati vijuge, nekoga naučiti nešto, i jer je golema pobjeda kad to uspiješ čak i kad to učenik neće ili ne vjeruje da bi mogao.

Prisjetila sam se i kako sam znala biti oštra, koliko puta sam odbrusila baš onome i onda kad je trebalo, kako sam se izborila za podosta toga važnoga... Počela sam zaboravljati da se to može. Da i JA to još uvijek mogu. Previše sam se sravnila s onim sitnim dušama koje vječno zlopamte u samoobrani svojih zaborava i/ili iluzija o vlastitoj važnosti i modusima postojanja. To su "Lotus Eaters", s kojima sam zamalo i sama zaspala.

Je li jedan mali pas od šest i pol kila zaista bio presudan u ovome? Vjerojatno. Trebamo podsjećanje na radosti. Trebamo nekog sasvim novog na ovome svijetu; trebamo njihovu naivnost i povjerenje da bismo se upogonili u njihovu obranu; pa onda i svoju vlastitu.

Nadam se da će živjeti najduže što može; i da ću je ja nadživjeti, kako bi cijeli svoj mali pseći vijek provela sigurna, vesela i puna povjerenja.

E pa nek je happy rockas, slatkoj pozitivki, cupavici......., uzivajte u veselju i povjerenju, toplini i nesebicnoj ljubavi koju ti cupavci daruju!:))))
Prije 4 god, u Ri ekstremna zima, snijeg....sin na faxu slusao apel drustva za zastitu zivotinja....doma donio cupavo stene od pol kile...eto je i sada kod nas:)))))

Hvala, LancoMa! Ona ni ne zna da joj je ročkas, ali je svejedno happy :-)) Pozdrav i vašem čupavom biću.

Hvala Vega, moja isla na vikend, sinak ju uzeo na Krk, plaha maza je.....sada ima oko 4 kile, na dan 19-ti, 12-ti, kad ju je doveo doma, specem joj pile, to joj je rodendanska poslastica:)))) !
Hranimo je iskljucivo psecom hranom, no za piletinu bi se prodala, eto, na taj dan dobije tortu-kokos, svoju deliciju!:)))))

Ugodno popodne zelim, hvatam se obaveza.....:)))

sretan rođendan Duški i svako dobro !!

sretan tođendančić i puuunooo sretnih i veselih godinica ,kako njoj tako i tebi s njom....evo moje princezice spavaju slatkim psećim snom,ovako preslatke i bezbrižne obožavam ih gledati...

Ima ljudi koji nemaju pojma što gube bez ovakvih bića i koliko sreće može donijeti dlakava lopta u život i štrikat sa ljubavlju svaki dan, pa Sretan i ljubavi pun još koju 10ljeće + svima ukućanima:-))
(mojoj ljubavi mazmaz!)