Sjecanja na Tebe...

Doznajemo da je pedesetogodišnjakinja s desetogodišnjim
udovičkim stažom
gospođa Zdenka Smočilović željna muškog osjećajnog bića
ali ipak muškog .

Ukazavši se svojoj ljubljenoj
supruzi u snu dobri joj je Božidar simbo
ličkim komadićem bijele svile koju je
držao u svojoj lijevoj ruci ,dakle, na strani srca, što je njegovoj supruzi bilo
neobično važno,
metaforički poručio
da je nakon deset godina njena udovištva
napokon došlo vrijeme da se sretno uda.

Gospodja Zdenka koja putem oglasa trazi " novoga " supruga - u svome stanu
dočekuje prosce .

iz dijaloga gospođe
Zdenke s Jurićem u ulozi Ličanina:

ZDENKA: Oprostite, ali mislim da se radi o nesporazumu.
JURIĆ: Bolan, kaki nesporazum...
ZDENKA: Morala bih vam sve objasniti...
JU
RIĆ: Nema ti sad šta da se tu preganjaš sa mnom i da se objašnjavamo. Prvo
ćemo da obavimo ovo poslovnog divana što imamo, a onda drugi put možemo
natanane, nemam ti ja sad vremena za duge konake, ja ti još danas osam
udovica ima da obiđem vođe u Zagrebu i
još da stignem na autobus za Gospić
pa do Perušića. Meni treba žena pod hitno.
ZDENKA: Nisam ja vam za te stvari; ja sa...

JURIĆ: Nemoj ti sad meni nisam ja za ovo, jesam ja za ono. Tu sam ja da
procijenim koja je žena najbolja za mene...

Jurić
-
Ličan, čiji je
odnos prema ženama sažet u rečenici
Žensko čeljade ima da divani kad joj čojek
turi riječ u usta

JURIĆ:... A sad što se tiče onih stvari, htio bih da popričamo.
ZDENKA: Kojih stvari?
JURIĆ: Ma oni.
ZDENKA: Na što mislite?
JURIĆ: Pa na one stvari, razumiješ, kako da ti kažem, shvaćaš?
ZDENKA: Ne.(...)
JU
RIĆ: Pa na one muško
-
ženske stvari mislim. Đavo ga odnio i jezik i stid. Jel sad shvaćaš?
ZDENKA: A, da.
JURIĆ: Oću da znaš, ja sam ti u tim stvarima još uvijek ispravan. Još uvijek, hvala Bogu,
gura se. Al da se razumijemo može samo zimi kad nema posla i
ponekad neđeljom, jel'
dogovoreno?
ZDENKA: Ne znam kako da vam kažem...

copy

irb.hr

:)

Jutro....:))))