Laprdanja starog prdonje.

Kaže on: ljudi su društvena bića.

Čemu onda služe zidovi i ograde, žice i zatvori?
Jesmo li svjesni kakvo je to silno nasilje nad prirodom, graditi
sva ta ograničenja, a biti "društveno biće".

Meni to jednostavno ne drži vodu i vuče na bolest.

Kaže ona: Jesam li i ja sebična ako sam spasila pesa iz azila gdje ga je čekala smrt.

Pa zamjenjen je jedan zatvor drugim. Možda se čini da je ovaj drugi bolji, komforniji, udobniji, ali zatvor je zatvor.
Azil je smišljen jer ljude smetaju pesi lutalice, boje ih se i najlakše ih je nasilno maknuti s ulice.


Spašavajući živote tim jadnim životinjcama mi prešutno podržavamo zločin.

Put do pakla posut je dobrim namjerana, a smrt ponekad izgleda kao izbavljenje.