I biiii VJETAR S DINARE

Fantastično. A sad se smanji.

jel to to mene 'ipnotišeš?

Što bi ti značio ples omamljenih mamuta u zimsko predvečerje?

(znam što ćeš reći)
baš ništa

bez upaljenih svjetala
prolazećih automobila
gubili bi se
(zajedno sa mnom)
u gustom močvarnom
raslinju
i tonuli u blato

a tebi ne bi pružili ništa
tek večernju razbibrigu
i brzi zaborav

(dok bi prsti u mulju
slijedili bijele kljove
prema dnu).

Što bi ti značio ples omamljenih mamuta u zimsko predvečerje? (znam što ćeš reći) baš ništa bez upaljenih svjetala prolazećih automobila gubili bi se (zajedno sa mnom) u gustom močvarnom raslinju i tonuli u blato a tebi ne bi pružili ništa tek večernju razbibrigu i brzi zaborav (dok bi prsti u mulju slijedili bijele kljove prema dnu).
06.05.2005. 09:40:42

aaAnte:
jel to to mene 'ipnotišeš?
06.05.2005. 09:39:27

Ocelot:
Ovdje dole pri dnu ih je najvise,zar sam tako plitko plovio? Ipak, to je bilo posebno vrijeme, bilo je to vrijeme priblizavanja, dolazenja tebi, ostajanja i poslije plime, tu dole, na dnu, istrugan sam najvise. Gledam i te zakrpe, nemarna nanosenja katrana, bez estetike, samo da potraje, samo da potrajemo, mislio sam, zar sam tako plitko plovio? Struzem i gledam i osjecam i znam, da se nikad ne bi usudila sama da zaplovis, da se otisnes, da se das njoj, nesigurnoj, nepoznatoj struji koja nosi, pronosi, odnosi i nestaje tamo u dubinama u koje sam te odveo, na koje si se navikla, te oziljke dubine sada skidam s pramca, jer bilo je mjesta za dvoje, htjela si troje i vise, dublje, duze, nisam bio dovoljan sam, htjela si. Sada cistim te naslage s godina, sunce prolazi kroz poderana jedra, namjerno dignuta u vrijeme oluje, znala si da nesmijes da ih pokazes vjetru, potrgana, trosna poput nas, nikad me vise ponijeti ona nece, zbog tebe, izgubio sam jedra. Sidro si izgubila u prvoj luci, moje sidro, puno skoljkica drugih mora i drugih luka koje sam cuvao na njemu. Svoje sidro si digla na vrijeme, prije nevremena, znala si da, bez njega necu moci nikad stati. Bio sam glupi kapetan koji treba da potone sa brodom, da isprati sve te miseve koji odlaze, koji se boje, te duse sitne koje vjeruju samo nagonima, bez osjecaja, bez sjecanja, vjere u nesto, nekoga, tebe, nemam vise ja. I na cemu sam sad? Nesto izmedju splava i olupine, siguran prijevoz samo za sebe, za dvoje? Nikad vise pod mojim sada plavim, ratnim,s tijegom nece druga dusa zapjevati, biti sretna, biti kao ti prvih morskih milja, vezana brzinom morskih cvorova, biti ziva, biti moja, nikada vise... Naslage godina struzem sa svog broda i sjecam se.... Ali tako veliko.
06.05.2005. 09:38:42

lothario:
Fantastično. A sad se smanji.
06.05.2005. 09:37:55

Sva si u znaku moga sna kad izranjas iz mjesecine
i u pravu sam kad kazem, kako uvijek dolazis,
sa istim onim osmjehom, s kojim si mi prvi puta u ocima zastala.
Zanosnim trenutkom, gustih kretnji, mekana i razlivena,
lijepa i mirisna, zustro lijezes u postelju.
U rijecima boje badema, kao pijesak u moru,
ponovno medju prste donosis morsku pjenu
i tako me, bjelinom bisera, glatko osvajas,
da se mojim tijelom drhtanjem valova kreces
i pucinom, koju nitko ne pozna,
pucinom svojih zagrljaja i njeznih poljubaca,
toplim uzdasima ljubavi mnozis.

Sto reci, kad se sva u meni istovremeno razvijas
i u znaku svog raskosnog tijela,
zavodljivom svjetloscu okreta moj um tocis.
Sto reci, dok tvoje tijelo,
oblikom neponovljive tajne smaragda,
u kapima bozanskog daha nastaje.
Kako tada tvojim mekim gajevima jednostavno koracati
i vijugavim plavetnilom,
tim uzarenim svijetom,
u odsjaju grudi mirisati nebo,
a ne pomaknuti granice strpljivosti
i utociste potraziti u najtananijim nitima osvojene ljubavi.

al smo logoroični danas

Odlično. Hvala pajdo.

lotani.. kako ništa nije mukte... sad ima da daješ samo kratke komentare, inače... odmah mi se slova dignu ... :)

Dogovoreno!