Životinjsko carstvo

Doduše, ovo je uslikano sinoć.

Moje dvije zarobljenice su ove na fotelji, a one na podu su susjedine.

Svratili svi skupa k meni nakon igračine u parkiću jer smo susjeda i ja nekaj htjele prodivaniti.

Mačka nije bila u parkiću, ali je tu i tam odvedem u dvorište.

jutro svima...koliko vas ima... ;))))
bude tako i kod mene kad susjeda dođe na kavicu.
moje dvije i njezine dvije...pravo veselje... ;))))

I tak, ak netko ne razme odnos čovjeka i ljubimca, tj. naš suživot, a kaj mu/joj ja mogu... Žal mi ih je, takvih ljudi. Propuštaju nešto jako lijepo u životu. Al možda imaju nekaj drugo, pa nek im bude.

Jutreko, papilonka! :-D

Htjedoh samo prokomentirati bahatluk kojim se smatra da je čovjek "porobio" životinje i kojim se ljudskom životu pridaje neka veća važnost nego životinjskom.

Prije svega, koliko se zna, psi su se sami priključili čovjeku, jer im je to bilo u interesu. A ako samo promotrimo suvremenost, primijetit ćemo da se npr. mačke vrlo rado zadržavaju oko kuća, osobito restorana i sličnih objekata, jer ondje ima klope. Pa će se zauzvrat dati i pomaziti, jel... A vole i zaleći na toplo i mekano.

pravo zboriš,nemaju oni pojma...šteta za njih...ali i ne zaslužuje svatko da ima ljubimca...

A kaj se tiče važnosti nekog života, sumnjam da je ikome osim pripadniku iste vrste, npr. čovjeku, određeni oblik života važniji od nekog drugog.

Da preciziram: kad bi život na planetu Zemlja promatrao neki potpuno objektivan promatrač, recimo superpametan kompjutor, ljudski život bi bio na istoj razini važnosti kao i pseći ili žoharski. Možda i niže, s obzirom na štetu koju čovjek nanosi ekosustavu.

Svi mi život imamo na posudbu, i svi smo mi satkani od istog materijala, zvjezdane prašine, da se romantično izrazim. Svi smo mi reciklirani i sve nas će život iznova reciklirati. Taj osjećaj vlastite jedinstvenosti i stoga i važnosti ishod je jedino ograničenosti našeg vlastitog iskustva. I ničeg drugog.

I stoga su nam važni oni koji imaju veći utjecaj u našem življenju. Vjerojatnije je da će na čovjekov život više utjecati ljudi nego životinje, pa će nam zato NEKI ljudi biti jako važni, a mi ćemo (možda, ne uvijek i ne svi) pomisliti da su ljudi važniji od svih drugih oblika života; uostalom, programirani smo (kao i sve ostale životinjske vrste) da nam se sviđaju nama slični oblici.

ispraznost međuljudskih odnosa,tjera nas da te odnose
tražimo kod kućnih ljubimaca....pripadnika drudih vrsta..
biljnih ili životinjskih...što pomalo stvara otuđenje od svoje vrste.

Meni su stjecajem okolnosti životinje oduvijek bile podjednako važne, a ponekad i važnije nego ljudi. Važnije zato jer su me dosljedno veselile i uveseljavale, dočim su ljudi imali raznolikije repertoare utjecaja i učinaka.

Budući da ja svaki život podjednako vrednujem, a napadam samo one oblike koji mi mogu naškoditi, npr. nametnike - žohare, komarce, muhe, krpelje, ajd, neizravno i miševe i štakore, iako su mi beskrajno simpatični, ali da, pustim u zgradu deratizatore - kad bi u mojoj zgradi izbio požar, ja bih prvo spašavala one koji su mi najvažniji: moje ljubimice, zatim djecu susjeda iznad mene, koja su mi simpatična, a one s 4. kata samo ako zbilja ne bih imala nikog drugog za spasiti i ako se time ne bih izlagala osobitoj pogibelji, jer s njima nemam ama baš nikakvog odnosa.

lavovi se druže s lavovima,konji s konjima,gliste s glistama...
jedino paraziti i nametnici traže "društvo" drugih vrsta....
...tako je u prirodi...

A kaj se vječne teme zasranosti parkova tiče, ovak stvari stoje: pas nije savladao pojam ljudskog nužnika. Pas se neće posrati ondje gdje boravi, a vani uvijek ima neko "svoje" mjesto za nuždu. Evo primjera: moj prijatelj ima kuću s vrtom, u kojem pas često boravi, ali svejedno ju mora izvoditi u šetnju, jer ona neće zakenjati svoj prostor.

Treba li onda okrivljavati pse za zasrane travnjake? Ili možda ta odgovornost pripada ljudima?

eh,kao da si mene pitala ;)))) a isti ti,koji prozivaju nas za ,,sebičnost i porobljavanje" svoju djecu i unučad vodaju po zoo vrtu...pa zar to nije isto..??? ...to mu dođe na onu staru...ne,ja nisam lopov,ja sam samo držao ljestve....

Pogledajmo sad malo parkiće u kojima borave isključivo djeca: papirići, plastične vrećice, potrgane igračke, a blogme, naći će se i govana. Ne jednom sam vidjela mame kak mrtve-hladne skidaju gaće djetetu u javnom parku i puštaju ga/ju nek se posere, i ni nakraj pameti im nije pobrati govno! A u bližoj okolici TRI kafića, u svakom bi djetetu dali da se pokenja u njihovom zahodu i bez mamine narudžbe.

Nije nemoguće da bi ta ista vrla mater digla itekakvu dreku kad bih ja svojeg pesa tak pustila da se izasere i onda produžila dalje ne pokupivši drekove.

I nadalje, o tom "porobljavanju". Ako je itko porobio VLASTITU vrstu, onda je to čovjek: od onih ogradica za djecu, preko vrtića i škola, sve do zaposlenja u trajanju 40+ godina... Dijete je (teoretski) sposobno preživjeti već s 5-6 godina, pa ako treba sve životinje koje sad žive s ljudima pustiti u divljinu nek žive "prirodnim" životim, treba onda i ljude u dobi kad se mogu sami pobrinuti za sebe, a to je, dakle, otprilike onda kad kreću u osnovnu školu, čak i malo ranije.

I za kraj, sterilizacija: apsolutno sam za to da se sterilizira i ljude! Previše smo se namnožili i naš ekosustav nas više ne može podržavati, a kaj je najgore, toliko smo ga zmrdali da neće moći podržavati ni druge vrste. Ja sam za uzgajivačnice vrsnih ljudi, a sve druge cap!

Haug.

eh,a da vidiš tek kod mene...idu iz Arene,u kojoj ima mnoštvo wc-a,prođu pored nekoliko kafića na putu do tramvaja i onda u parku kraj vrtiča i škole,pišaju i seru iza drveta...i to bez imalo skrivanja i srama...