Laprdanja starog prdonje.

Bila je plaha i tiha osoba. Povučena i uvijek nekako odsutna.
Pričala je rijetko, ali kada bi nešto rekla bilo je to pametno i duhovito.

Dok su druge naglašavale svoju ženstvenost, bile drske i provokativne,
ona kao da se skriva, uvijek nekako po strani, obučena klasično, zakopčano ...

Promicalo je vrijeme i iako sam bio svjestan njene pristunosti, kao i ostali
ponašao sam se uglavnom kao da je dio inventara, a ne dio društva.

Tog vikenda kao i više puta do tada, čitavo društvo je sa šatorimo zapalilo na
kampiranje u šumi na obali rijeke.
Uobičajene, rekao bih rutinske, radnje oko postavljanja "logora", pa vatra, roštilj,
kotlić ...

Vino i gitare ...

Noć se zavukla duboko u šumu, i svi su se uglavnom povukli u šatore.

Ostatci žeravice su pucketali i osvjetljavali malen krug u sredini šatora.
Od rijeke se odbijao razliveni odsjaj mjeseca.

Volio sam takve trenutke samoće i nisam ni primjetio da nisam sam.

Nalakćen, isrpuženih nogu, gledao sam u mrak bez ikakvih očekivanja, puštajući
pripiti mozak da odmara u zvukovima šume. Bez riječi i glasa dozvoljavao sam
da se rosa spušta na mene.

Osjetio sam trnce u rukama i pokušao promjeniti položaj.
Pomaknuvši ruku dotakao sam njenu toplu i meku ruku.

Trznuli smo se oboje.

Pogledao sam i ugledao oči divlje zvijeri koje svijetle u mraku, i već sljedećeg trena
smo se ljubili. Strasno i divlje.
Moje ruke su spretno pronalazile najskrivenije prolaze u njenoj nezgrapnoj odjeći.

Zatečen neočekivanom erupcijom njenog vulkana strasti prepustio sam se, predao ...
A ona me iznenadila najljepše što je mogla.

Meni je malo prerano za to :)

iss podvojena ličnost ,dobro si prošao da te nije izmasakrirala na kraju

Krajnosti u nama često kriju svoje suprotnosti,
Zakopčana do grla - omča za zvijer