Svitci s asfalta

Naslonila je glavu na njegova prsa, zatvorenih očiju. Sluša srce kako kuca. U ritmu. Tk..tk..tk..tk.. Umirujući je taj iskonski zvuk, utkan u našim genima, poznat iz majčine utrobe. Blago se nasmiješi i osjeti radost. Ljubav. Uživa u trenutku tako potpuno savršenom i sveobuhvatnom. Ne postoji ni prošlost ni budućnost. Sadašnjost se suzila u nemjerljivu jedinicu. Ne postoji ni prostor. Ni tijelo. Samo to srce koje kuca. Tk..tk..tk..tk..

Osjeti kako je glava lagano propada. Otvori oči. Hladna jutarnja svjetlost ispunjava praznu sobu, a blijede zrake sunca padaju na prazan krevet. Osvijesti jastuk ispod glave i pust prostor koji ju okružuje. Čuje svoje srce kako kuca. U ritmu. Tk..tk..tk..tk.. Blago se nasmiješi i osjeti radost. Ljubav. Uživa u trenutku tako potpuno savršenom i sveobuhvatnom. Ne postoji ni prošlost ni budućnost. Sadašnjost se suzila u nemjerljivu jedinicu. Ne postoji ni prostor. Ni tijelo. Samo to srce koje kuca. Tk..tk..tk..tk..

Ba-bu, ba-bim, ba-bum. ba-bim, - tako ide srce. hhh.

Di si bakljo, nema te na blogu dugo?

:)) Pozdrav jimi. Kako je?

Znaš kako je to, ovaj život izvan virtuale tu i tamo odvuče :). A i zatoplilo je pa se treba više šetati po zraku :)

Evo, zezam se po blogu. Tako, tako, treba šetati po prirodi.

B.b. , slika mi bas onako, dojmljiva!-:))

Simpa priča! :-)
Slika mi je malo jeziva. Men' to srca izgleda kao strašan lanac ;-)

Možda je malo jezivo na prvi pogled, ali opet, to je obično ljudsko srce :). Inače, ima odličnih body artista, rade nevjerojatne stvari :)