Životinjsko carstvo

Uffff... gadno radit nakon malo ferija.

Nakon puno ferija isto gadno.

Ma, općenito je gadn radit!

Zato mi je teško biti stroga prema lijenim studentima - pa cijela naša civilizacija je posljedica lijenosti sposobnih i domišljatih!

Neki dan vježbamo odgovarati na pitanja na razgovoru za zapošljavanje; jedno od njih glasi "Što je vaša najveća slabost?!, a poanta je da priznaju neku slabost, ali je prikažu u što povoljnijem svjetlu, čak kao vrlinu.

Veli jedna mala "Ja sam tako lijena da se svojski potrudim sve odlično odraditi od prve jer mi se stvarno ne da ponavljati". Kaj nije bistra? :-D

Pitam ja njih, tko je sve lijen? I svi digli ruke. Eh, velim ja, niste VI lijeni, vama se ne da, ali glečte, sad je 8 ujutro, vi ste ovdje, razmišljate, dižete ruke... Lijen je onaj koji u 50 i nekoj dovikuje s kauča "Mama, ja sam gladan!" pa mu majka donese sendvič, kupljen od njene crkavice od pemzije, jer ovaj nikad nije uspio ustati s kauča.

Nažalost, u našoj kulturi takav ispadne pametan, a mater, koja si je (i njemu) zaradila crkavicu od pemzije - glupa. Mogla je i ona ležat. Netko bi već donio sendvič.

E viš, kad smo kod pemzije, crkavica, gluposti i pameti, nekak mi čudno što naš krelec nema niš za reći glede i u svezi svojeg voljenog Todorića... Tužno mi je što u toj cijeloj priči zlikovci opet ispadnu pametniji od svih drugih. I zato mi je grozno podučavati IŠTA, fakat išta, jer je najbolje biti neobrazovan, bezobziran, amoralan i dovoljno bistar da budeš lijen, ali ono fakat lijen.

A a propos kokoškinog zapiša, podsjetila me na jednog mojeg nedavnog bivšeg i nedavnu "komunikaciju", koja također ima veze i s ovom temom: sretosmo se neki dan na ulici, velim ja kurtoazno "Ajd se javi", on veli "Hoću", i stvarno, sljedećeg dana mi stiže SMS da koja mi je email adresa... (To je zato da utvrdimo predumišljaj, a ne nepromišljenost.)

Potom stiže i email, link na neko njegovo preseravanje na nekom forumu, gdje nekome ispravlja englesku gramatiku, odajući pri tome da je on sam engleski učio prije 40-ak godina i da nema pojma da se jezik, kao i ljudi, vremenom mijenja, te da ovaj kojeg je ispljuckao zapravo uopće nije pogriješio; a nakon toga slijedi slavodobitan zaključak, više se ne sjećam kak točno glasi, ali nešto u stilu ako se ponosimo znanjem, onda ga trebamo i steći i cijeniti, tak nekak...

E sad, moja reakcija: popizditis! Kaj me piliš nečime o čemu

a) ne znaš dovoljno;
b) čime se ja bavim svakodnevno;
c) na što ne želim reagirati ikako osim negativno, jer je ishod totalnog narcisizma (ono, gleč kak sam ja pametan, čak i u TVOJOJ struci, pa sad ti lijepo komentiraj ono što nitko drugi na tom forumu nije smatrao potrebnim komentirati, ikako, i zagladi mi taštinicu u glavurdi.)

Međutim, sjetih se ja da sam rekla "Ajd se javi" i da bih nekoć zbilja pomazila taj njegov egić, zatomivši ovu svoju čak i onda spontanu reakciju; pa ne odgovorih ništa.

Zapitah se jesam li u vrijeme kad sam u njega bila zaljubljena bila u akutnoj fazi neke mentalne bolesti...?

Jer danas bih takvog tipa ne samo otpilila u roku odma, nego na izlasku iz svojeg života i debelo ismijala.

Je, bila sam mentalno bolesna: zaljubljenost JEST mentalno oboljenje.

I zamisli sad da sam ja, tako bolesna, s TAKVIM tipom ispreprela svoje materijalne, emocionalne, infrastrukturalne i intelektualne interese! I onda za par godina ustanovila ovo što sad vidim: dete kreten - omatorio, a odrastao nije.

Jebote!

Fakat imam sreće!

A kad nemam, imam pameti.

I sad je vrijeme za moj kulinarski eksperiment: krem juhu od poriluka. Prvi put. A onda bumo vidli jel i zadnji ili ima još, poboljšana verzija. Npr.

Ha,ak se više ne javiš znaci da je pokušaj juhe bio prvi i zadnji put(nedaj blože)...:))

Heb ga Vega, ljubav je slijepa, kazu nasi stari-:)))
Nego ova juha od poriluka, citajuc te,"ukrala"sam par domisljatih stvari, a bome pokazale se prakticne....sve povrtne juhe radim,da na maslinovom ulju preprzim glavicu kapule,dodam povrce, vode toliko da prekrije povrce, zakuham i zacinim samo soli i papar, bacim u blender i gotova juha. Naturale i brzo gotovo. Radis po tome receptu, ili ?

Evo me jopet! Znači, juha uspjela ;-))

Nisam još poručala, ali sam degustirala - stvarno je fina. Eh, sad, hoću li ponoviti, ne znam - puno suđa za jelo koje ja smatram usputnim, nemrem se najesti od njega, dakle, ispekla još i šnicle pride.

Je, Lanči, nisam se ni ja slijepo držala recepta, nego sam stavila maslinjak, na njemu rastopila malo putra, prodinstala luk i češnjak, zatim poriluk i mrkvicu, pa dodala krumpir, kad se manje-više skuhalo izmiksala štapnim (nemam blender) i onda još uvalila mileram, vlasac, peršin i papar, i sad puštam nek malo odstoji. Bit će fino, ziher, ali: cjedilo 1 + 2, rajngla za kuhanje, rajngla za blendanje, štapni, 2 daske za rezanje, 3 noža za rezanje... To mi je puno! A nije tak fino kak mi je muka sve to oprati.

Jojj Vega, ti to radila onako "skolski", usrala i sefa i stanicu oko sebe-:))), e ovaj recept ocito ti necu ukrast! Bas probaj ovako kao ja, samo sa kapulom i odabranim povrcem, sa vrlooo malo vode, bez krumpira, moze stajat u frizideru, ne gubi ukus nit svojstva.....ja na kraju ne stvavljam mileram ni vrhnje, nego opet stavim maslinjak i pospem parmezanom, a najbolja mi takva juha od tikvica, brzo gotova, nema suda i finaaa, dobar tek ti!-:))))