'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Kažu,pristojno je ljude gledati u oči dok pričamo sa njima. Jer tu ne postoje "veliki i mali" ljudi. Bili visoki ili niski,oči su uvijek dostupne. Da li je samo stvar kulture ili ili odgoja? Kažu psiholozi da se iz pogleda može puno vidjeti. Od toga kamo pogled skreće. 
Možda je tako. Svatko na svoj način komunicira...iz nekog svog razloga.

Ali da li ste primjetili ili osjetili kako neke ljude puno lakše možete gledati u oči. Jednostavno vas privlače nekom snagom. Dok druge jednostavno ne možete pogledati. Izgledaju kao da bulje u vas. Kao da vrebaju...poput grabežljivaca. Dok ovi drugi opčinjavaju...i dok govore i dok šute. 
Imaju ono nešto u pogledu....zelenom ,plavom ili smeđem. Nije stvar u boji.

nekako se više klonim pogleda u oči...jer obično tamo nema čega bi trebalo. a kad ima, hvata me strah...tak da je bolje ne gledati? znam, bijeg nije rješenje...no možda sam ja odustala više rješavati rebuse?

Teško već i citamo druge...gluma im je vrhunska.

Jel to ona "pustimo oči neka govore"?

Dovla,valjda ima nešto u tome.
Kažu da zmije mogu hipnotizirati. Ponekad se baš tako osjećamo.

Pogledom obično i počinje...

..zmije mogu hipnotizirati?...ja znam...da ne mogu....:)

Uvijek gledam ljude u oči. To mi je najvažniji dio komunikacije i nešto što mi najviše nedostaje u virtualnim komunikacijama. Kao što si rekao možeš odmah vidjeti tko je tvoj sugovornik.
I znaš što mi je najgore, kad vidim da se nekome tko mi je drag i dugo ga poznajem ugasi sjaj. Od života i tuge.