SKY IS THE LIMIT - LE JOUR DE GLOIRE EST ARRIVE

Kaćuša (rus.: Катюша) je ruska ratna pjesma o djevojci koja čezne za svojim dragim, koji je na bojišnici. Glazbu je 1938. skladao Matvej Blatner, a tekst je napisao Mihail Isakovskij. Prvi put ju je izvela slavna ruska narodna pjevačica, Lidija Ruslanova. Neki kritičari vjeruju da Kaćuša ipak nije Blatnerova skladba, ukazujući na to da se u operi Mavra (1922.) Igora Stravinskog pojavljuje slična glazbena tema koja je kasnije uklopljena u Chanson Russe (1937.)
"Kaćuša" je zapravo deminutiv iz dragosti imena Ekaterina (Katarina). U ruskom jeziku mnoga imena imaju takve deminutive (uz nadimke). Na primjer, nadimak imena Natalija je Nataša, a dodatni deminutiv je Natašenka. U slučaju Ekaterine, Katja je nadimak, a deminutiv je Kaćuša.
Po ovoj pjesmi ime su dobili i Kaćuša raketni bacači BM-8, BM-13 i BM-31, koji je napravila i koristila Crvena armija u Drugom svjetskom ratu...

Kaćuša (pjesma)

Procvjetale su jabuke i kruške
Zaplivale magle nad rijekom
Izlazila je na obalu Katjuša
Na obalu visoku i strmu

Izlazila je, započela pjesmu
O stepskom sinjem orlu
O onom koga je voljela
O onom, čija je pisma čuvala

Oj ti pjesmo, djevojačka pjesmo
Ti leti tragom sjajnog sunca
I vojniku na dalekoj granici
Prenesi pozdrav od Katjuše

Neka se sjeća obične djevojke
Neka čuje kako ona pjeva
Neka čuva zemlju rodnu
A Katjuša će sačuvati ljubav

Procvjetale su jabuke i kruške
Zaplivale magle nad rijekom
Izlazila je na obalu Katjuša
Na obalu visoku i strmu

Katyusa (Катюша) - Valeria Kurnushkina & Red Army Choir (2014)

Link

Link

Jesenjin/ Pjesma o kuji


Jutros je kuja pri stali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
ostenila sedmero mladih,
ridjih stenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih cesljala njezna;
od trbuha njene topline
voda se topila snjezna.

A uvece, kao i vazda,
kad koke na lijegala krecu,
tmuran je stigao gazda
i strpao stenad u vrecu.

Trcati snijegom je stala
slijedec mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreskala voda.

A kad se od trcanja vruca
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuca
ko njeno pricini stene.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bacenim kamenom krece,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oci se psece.