'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Tanka bijela linija se protezala povrh borova kao granica između modrine neba i tamnozelenih vrhovni gore.
Valovi su pljuskali po stijenama,oštrim i ukoso položenim kao u filmu o Supermenu,samo što su tamo bili neki kristali nasuprot ovoj prirodnoj ljepoti. Ptice su cvrkutale ,pjevale,pojile u neobičnim lagana. Onaj doživljaj koji je podsjećao na djetinjstvo. Ili možda zaboravljen u svoj toj žurbi i utrci s vremenom i samim sobom. Za bolje sutra.
A ovo sada ,ti zvukovi mora i šume,jedno uz drugo,te boje i povjetarac na licu je to -bolje.
Ne bolje sutra,već bolji sada.
Moment u kojem možemo uživati a ne čekati užitak koji možda neće doći .

Bolje od čekanja...trenutaka.......koji možda ne navrate do nas........a sva raskoš ljepote je tu.....sada.......lijepo napisano....:))