vrijeme je

Link

željeznički most preko Save koga mnogi niti ne primjećuju.

obojan zeleno, a zadnjih godina netko uporno piše grafit Hendrix

i eto, sinoć je prikazan u sasvim novom svijetlu

uz neke od Hendrixovih pjesama puštena je rasvjeta. Oni vele statička i dinamička.

obično i većim dijelom noći osvijetljen je bijelo, a u vrijeme prolaska vlaka boje se dinamiziraju prelazeći u bezbroj nijansi.

i na mostu piše Hendrix.

mislim da će mu teško itko promijeniti ime u drugo osim Hendrixov most.

ma čija bila, ideja je odlična. Barem prema mom sudu.

fotografije je snimio Goran Mehkek / Cropix/

isprika što su fotografije zauzele poprilično naslovnice bloga, ali brzo ću ukloniti barem dvije da i drugi imaju šamsu.

kome se da može pročitati ovaj c/p političkih opservacija sa kojima se gotovo u potpunosti slažem, a autor je Denis Kuljiš


Moram podijeliti jednu važnu opservaciju.
Proučavajući analizu prvog kruga lokalnih izbora kod kolege Relkovića, shvatio sam što se doista dogodilo u Hrvatskoj... U principu, akademski promatrači i nedoučeni stranački demografi, kao i prevaranti mneđu istraživačimaa javnog mišljenja, nisu uspjeli pohvatati ni sinkronijsku sliku političke demografije ovih izbora, a ni dinamiku u dijakronijskom presjeku. Tako trkeljaju o ”očuvanoj bipolarnosti”, objašnjavajući da ”dvije vodeće stranke ”imaju skupa 55 posto”, dok je treća snaga (Most) ostala puno niže pa ih ne ugrožava... To je nevjerojatno nerazumijevanje stvarnog procesa.
HDZ je na izbore izašao praktično sam, uz beznačajne koalicijske partnere, kojima daje koliko hoće (i to najmanje u zastupničkom domu). SDP je išao s tropregom (ukrasne penziće ne računam), ali te tri stranke, sve više strančice, nisu nikakva organska cjelina, neki pol u navodnom bipolaritetu!
HNS i HSS su beznačajne, nepostojeće stranke (uz neke iznimke poput Čakovca) koje operiraju s biračima koje im SDP podnajmi - svojih nemaju, možda po tisuću-dvije u županiji gdje izađu samostalno... Zajedništvo Narodne koalicije na nacionalnim izborima ima smisla samo ako idu na pobjedu, dok u opoziciji nema koalicije, svi u Parlamentu glasaju kako hoće. Sa SDP-om kojemu je ispalo dno, kako pokazuju već rezultati prvoga kruga, svi skupa ne mogu ni teoretski reflektirati na vlast, što znači da je za SDP koalicija nepotrebna i neproduktivna. Bez HNS i HSS može SDP na izvarednim izborima očuvati sadašnji broj zastupnika, a HNS i HSS ostaju ispod praga.
U čemu je stvar? Što se dogodilo? Stvar je u tome što - pokazuju rezultati - SDP više ne postoji kao terenska organizacija. Posvuda gube, osvojili su isto toliko gradova kao i HNS (ali je HNS to postigao s glasovima esdepeovaca). HNS i HSS imaju neke terenske organizacije pa se svi tri skupa nekako ispomognu, ali uvijek s istim i sve manjim poolom glasova koji pripada SDP-u (to je sad otprilike četvrtina glasačkog tijela kad se sve zbroji).
Relković u svojoj analizi pokazuje da je DRUGA stranka po snazi difuzna skupina nezavisnih lista (samo što je Most napravio grubu grešku pa je mnoge alijenirao, umjesto da ih okupi, jer je tvrdo stranačko organiziranje bio promašaj, trebala je to biti mreža, koncentrirana na lokal, s nacionalnom agendom u drugom planu). Na trećem su mjestu HNS i HSS ako ih se promatra kao jedinstvenu klijentelističku skupinu (ne po glasovima, nego po osvojenim pozicijama na lokalu). SDP je tek - četvrti. On postoji kao nacionalna centrala, mozak cijele kombinatorike (samo što je to bio Milanovićev mozak, a Bernijev se pokazao sporokopčajući), ali na terenu, SDP više ne postoji. Ukinuo ga je Milanović! Došao je u svaki grad i gradić, otjerao sve one koji su tu desetljećima nešto hoblali na partijskoj baušteli i doveo neviđene nevježe, ekipu Bezmozgenes, što bi rekao Mataković. Linića je zamijenio Jovanovićem, u Jaski dotjerao onog ćelavca iz HSLS-a, u Splitu našao komičnog Baldassara... S njima, naravno, nije mogao voditi nekakvu politiku na terenu. Ali nije ni namjeravao!
Milanović je stvorio novi stranačku operativu tako što je sa Zinkom Bardić organizirao plaćenićke odrede blogera i aktivista. Pritom se državni novac nije štedio. Iz Fonda za pluralizaciju medija Vijeća za elektronske medije (sastavljenog od ljudi koje je Zi tu instalirala) dijelilo se 3 milijuna kuna zaslužnim radijima, iz Ministarstva kulture išlo je raznim blogerima - koliko? Valjda deset-petnaest (moram to sve detaljnije proučiti). Preko Ureda za nevladine udruge RH ide oko 600 milijuna kuna godišnje, ali tu su i sve humanitarne zaklade, no nema sumnje da je sto ili dvjesto milijuna završio kod onih kojima je trebalo stići. Dalje smo imali HAVC koji je također financirao lijevu kabalu i autore sa socijalističkom agendom i provladinim inklinacijama. Sve to isto radilo se i s proračunom župaanija i gradova gdje je SDP bio na vlasti. Što će ti glupi radnici i skindikalci koji samo nešto zakeraju, kad se o državnom trošku možeš opremiti salonskim revolucionaarima, uličnim aktivistima koji priređuju festivalske prosvjede i pune medije, te blogerima koji šire strah i mržnju te objašnjavaju da živimo u najgorem od svih mogućih svijetova. Fašizam za vratom, strašni Trump, crkva i Željka Markić, od svih tih ugroza ne da se živjeti... Barem do ljeta kad svi idemo na more i na ljetne koncerte s cugom i rekreativnim drogama.
TO su jedini preostali esdepeovci u državi - pretežno mlađi ljudi koji se posredno i neposredno financiraju iz državne kase. U radu svih njihovih udruga nema transparentnosti, niti one djeluju na tržištu, kako bi se doseg njihova djelovanja mogao verificirati i kvantificirati. Ali, ti mladi ljudi neće se spustiti tako nisko da doista odu na biralište i zaokruže ime nekog esdepeovskog šupka kojega preziru isto koliko mrze hadezeovskog kandidata. I tu je problem. Bez Milanovića, bez Zinke, bez državne kase i bez vojske plaćenika, SDP ne može voditi politički rat regularnim snagama. Kad je napravljena prozivka, ustanovilo se da su esdepeovci krišom napustili rovove.

drage su mi opservacije onih koji još nisu kužili da su lojanice stvar prošlosti

inače autor rasvjete je čovjek koji je između mnogih drugih radio i,
Postojna Cave, Postojna, Slovenia
Biennale Arte, Italian, pavilion, Venice
Town of Buzet, Croatia
Cranes Pula, Croatia

no važno je da se u svojoj skučenosti i samodopadnoj seljačiji sve što ste propustili vidjeti i doživjeti proglašava vašarom, cirkusom ili kako sve ne.

autor rasvjete je dobitnik desetaka priznanja i nagrada širom svijeta, a još prije rata studirao je u New Yorku.