ricordi...srest ćemo se opet...jednom
Link
Link
Link
srest ćemo se opet
Sjedim na travi i gledam u spomenik.
Sunce proljeća kupa slova i presijava se po crnoj mermernoj ploči.
Postoje male neravnine. Kao da nije ravna skroz. Nervira me ono umjetno cvijeće što su stavili moji.
Najradije bih ga zavitlao i bacio, ali nemam snage da se prepirem i svađam.
Ružno je.
Mravi šetaju oko mojih cipela, miriše grobljansko cvijeće, otužno...
Tišina je.
Gledam u slike i razmišljam...
Sjećam se mnogih trenutaka provedenih sa djedom...
Začuh lelek u blizini. Ugledah stariju ženu u crnini, sa maramom na glavi, kako zapomaže i plače.
Za sinom...
Stara je i spominje sina koji je mlad nastradao.
Teško mi je.
Volio bih da je ne čujem, tišina mi više odgovara.
Čekam kada će prestati, ali ona nakon leleka nastavlja sa dugačkim i bolnim "jooj".
Palim cigaretu, a jednu stavljam na spomenik pokojniku, nezapaljenu...
Premještam 5 crvenih ruža iz jedne saksije u drugu.
Toplotu prekida lagani povjetarac, igrajući se sa lišćem obližnjeg bagrema.
Listovi šuškaju a žena leleče.
Pamtim kao dijete ovo groblje, nekad je bilo malo...
Onaj mađarski dio bio je lijepo sređen, sa skupim spomenicima i uređenim stazama i cvijećem oko stare kapele.
Na drugoj,srpskoj, strani, sve je nekako siromašnije, stariji spomenici su skromni, a noviji su skuplji,
ali nekako nakinđureni i neukusni.
Ima puno humki na kojima stoji samo stari drveni križ sa izbrisanim slovima od kiša.
Vjerojatno nema nikog ko bi ih posjećivao i brinuo se o njima.
Prekrižih se i spustih još jednu cigaretu.
Djed Vlado je bio strastveni pusač...
Ne sviđa mi se slika, izgleda mnogo mlađi.
Nedostaje mi i brzo brišem iznenadne suze...
Mrzim plač, a i ovo kukanje žene do mene. "Sine moj, rano majčina... đe ode tako mlad..."
Ustadoh da osmotrim ženu i spomenik.
Na slici je mladić, lijep...
Nikad nisam razmišljao o smrti. Interesantno, ali kad god neko umre, ja razmišljam o živima još više.
I ovaj moj pokojnik, kao da nije tu ukopan. Stalno mislim (kad se vratim kući) da će me čekati tamo,
da će zapaliti cigaru i ironično me gledati. Ponekad sebe uhvatim kako pričam sa njim kao da je tu,
negdje pored... Da li i ova žena ima takav osećaj ili neumitno zna da svog sina više nema.
Gledam je.
Crvena je u licu od plača, suze joj se zaustavljaju u borama.
Briše ih, s vremena na vrijeme, bijelom pamučnom maramicom.
Popravlja umjetno cvijeće i povremeno ljubi sliku na spomeniku.
Toplo je, a ona ima neki poludžemper na sebi.
Priđoh joj da joj ponudim malo vode, da se osviježi.
Ona me pogleda i još jače zaleleka.
Kosa mi se podiže od jeze.
Ipak uze vodu, i u dva tri gutljaja otpi.
Pogleda me zahvalno.
Ništa mi ne reče, samo zahuka umorno i poče da stenje kao da je u transu.
Pojavi se iznenada neki čovjek.
Lelujao se i zaplitao o travu i žbunje.
Pijan je - pomislih.
Preplanuo, vjerojatno radnik, zapušten i neobrijan. Nije nas ni opazio, samo je zastao i raskopčao pantalone.
Pripišalo mu se, i to je uradio baš kao da radi narnolmalnjiju stvar. Nije se ni osvrnuo da vidi ima li koga u blizini.
Žena u crnini ga je videla i prestala je da kuka...
Razrogačenih očiju gledala je, i odjednom je preblijedela.
Spala joj je marama i pokušavala je da se pridrži za moju ruku.
Zateturala se i pala...
Uzeh ostatak vode i počeo sam da je polijevam po licu, ne bi li došla sebi.
Neznanac nas je tek tada opazio, polupijano pogledao, zakopčao pantalone i nastavio svoj put teturajući se...
Sunce je i dalje peklo, iako je bio maj.
Pogledah u spomenik ženinog sina na kojem je pisalo:
"rođen 1955. - umro 1980“ srest ćemo se jednom opet-mama
Da..jednom ćemo se svi ponovo sresti u nekom drugom životu..
Link
Ps.
možda nekome bude čudno
Ali groblja su mi postala mjesta za razmišljanje i plakanje,omiljena...
nisu to mjesta tuge već mjesta velike ljubavi...
Tu dolazim da čujem samog sebe..kako dišem...
moja tišina mi govori zbog čega vrištim...najtiše...
Da gledam drugim očima i vidim koliko sve prolazno je..
A može se na miru i plakati..
A da nikom ,ako baš neko i naiđe,ne bude čudno ili neobično..niti onom što pušta teške suze...muške...
neće biti neugodno pokazati slabost...
Link
08.06.2017. u 7:48 | Editirano: 08.06.2017. u 7:50