Ručkić krčkić

Veli meni jedna moja "Tebe zanima samo haj lajf!". E, neš ti haj lajfa kad ti trećina plaće ode na kredite, druga trećina na režije, a od preostale trećine trećina na ljubimce, trećina na klopu i ostane ti trećina trećine NE menadžerske plaće... Ali da, u pravu je, pa sam odgovorila, "Eh, da je više love, bio bi taj lajf i hajer...".

Nije ona to zločesto mislila, nego se nespretno izrazila: htjela je reći da je meni uživancija najvažnija. I da bi to i ona voljela naučiti. A uživancija je moguća i s malo love, ali poprilično mudrosti te ponešto domišljatosti.

Mudrost je potrebna da bismo razlučili ono što nas uistinu i dugoročno veseli od onoga što nas trenutno izvlači iz lošeg raspoloženja; ono što trebamo od onoga što bismo željeli, a unutar onoga što bismo željeli, ono što želimo jer simbolizira nešto čemu stremimo od onoga što nas istinski veseli. Dugoročno.

A domišljatost zato da bismo si svaki dan priredili neko veselje s malo love. Ili s onoliko koliko imamo.

Vjerojatno bi sve ovo skupa trebalo malo pojasniti... Evo, uzet ću za primjer motocikl, tzv. "pilu" (valjda su to oni bolji): moš to kupiti zato jer ti fakat treba za česte odlaske od točke A do točke B (onda ti treba i veseli te zato jer si rješavaš neki problem), ali moš to kupiti i zato jer si s 20 godina željela/o tako nešto, a onda ti zapraf ne treba, nego te spopada nostalgija za mladošću i frka od starenja - onda je to simbol. I taj simbol te može veseliti, zakaj ne, ali onog trena kad spoznaja o razlikama između vožnji "pilom" s dvajs' let i vožnji "'pilom" s 50+ stigne iz (nažuljane) riti u glavu, veselje prestaje, a nastupa tuga. I "pila" sve češće ostaje u dvorištu.

Mene, recimo, trajno veseli nešto potpuno nematerijalno: maksimalno pojednostavljivanje mojeg življenja. To sam naučila od svojih dlakavica - odsutnost taštine, zalaganje za bitne užitke, dovoljno spavanja, klope uvijek malo više nego što fakat treba, ali onda je ne pojedu, jednostavno vole da je tu... Tak i ja: taj moj haj lajf se sastoji u tome da namirim svoje važne potrebe (hranu, odmor, zdravlje, zabavu), a sve drugo je podređeno tome. Štoćereć, neću ustajati ranije da bih se našminkala, neću lijegati kasnije da bih šminku skinula, neću se družiti s nekim tko mi nije zanimljiv i zabavan zato jer je, ajmo reć, popularan ili perspektivan glede nekih usluga... A potrpjet ću umjerenu količinu patnje (ranog ustajanja zbog posla, npr.) da bih si omogućila ono što je najvažnije; međutim, ne više od UMJERENE količine - radije smanjim svoje prohtjeve (npr. škarpine i teletina nisu tak često na jelovniku).

I tak, danas je moje veselje bolognese koji kuham po novom receptu... U stvari, ne po receptu, nego po smjernicama. Novima. Jer mi se ne da u neki pokus ulupati odlazak u trgovinu po namirnice koje nemam i pride provesti 3,5-4 sata pored lonca... Vjerujem da je takav bolognese bolji, ali ne MENI. Ja sam sretna ako je ukusan uz umjereni trud i minimalni trošak.

Veselje mi je i to što je vrijeme lijepo, baš ugodno, i što sam slobodna sve do sutra navečer... Je, nekoga to ne bi veselilo, nego bi pizdio kaj radi petkom navečer! Eh, tu je potrebna domišljatost: ajd malo okreni sliku pa ćeš vidjeti da već imaš mini-vikend, i to kad sve radi, a nema gužve. Tak to ja gledam. Pa me veseli.

Veseli me i to što niš ne moram, a mogu što želim, evo, danas, po ovom lijepom vremenu, u ovom dugačkom danu... Mogu prileć poslije ručka, koji je već skoro gotov, a mogu i u park s Duškom, mogu gledati novu epizodu "Sluškinjine priče" ili je ponovno čitati, ako je uspijem naći negdje na visokoj polici, hebga... Mogu i pospremiti ako mi baš dođe, ali i ne moram, nije još katastrofa, neće ni biti, jer svakoga dana ponešto sredim tako da me nered nikad ne ubija u pojam. Mogu si banjati stopala, ili isprobati novi šampon za kosu, mogu se naći sa susjedom i ispiti butelju crnjaka, ili je zamoliti da mi promijeni zavjese, ili ništa, mogu od Kineza naručiti još neku bezvezariju za 2 dolara, kao što neki dan jesam, jedan češalj za raščešljavanje dlakavica i gaće za Dušku, kad dobije mengu... Ima još takvih jeftilena, i zbilja te veseli kad posluže svrsi, a ako ne, nije mi žao ni truda, ni novaca.

A sve ovo pišem zato jer a) ručkić krčkić i b) zamalo naručih klima uređaj koji ne trebam samo zato jer sam bila umorna i mrzovoljna. E pa NISAM GA! Pa me sad TO veseli. Povrh svega nabrojanoga.

Moj "haj lajf"!

Bolognese je ispao super!!! Haj lajf :-D

Bogat je onaj kojem malo treba, ne onaj koji puno ima.
:)