Didžej´ca linkofrikuša!

...razmišljajućhi o potjecajnim srectvima iz iju! frontova, došlja sam do zaključka da bih trebala napraviti vlastitu kompanju pa sam nešćo i podzela po tom pitanju...



...daklem, svi ufinjeni, uglačani i ponovčani gospodini su doščli i više nego... :D

Vazda je bilo poduzetnih žena! :-)

Bravo djevojko, nema nego posteno...
Ukinuti ovu nis koristi iskricu i tamo sve sa fiskalnom blagajnom:)

dolje fuš!
https://youtu.be/b_W1tapG_g4

netko se našalio sa povješću, napravio obrtnicu kao iz 1898 godine i raširio je netom.

ne treba biti posebno mudar da bi se primjetio da se primjerice u spomenuto vrijeme nije koristilo slovo đ nego dj i da tako redom..

Korjenita reforma jezika i pravopisa, koju su proveli mladi ilirci na čelu sa entuzijastom Gajem, imala je svoje idejne prethodnike u jednom dugotrajnom procesu započetom mnogo ranije. Već u 16. st. Zadranin, svećenik i književnik Šime Budinić stvorio je mogućnost za zajednički književni jezik. Iz češkog jezika prvi je primijenio dijakritičke znakove za slova č i ž. Isusovac Bartol Kašić 1604. objavio je prvu hrvatsku gramatiku u kojoj je predlagao da svaki glas treba pisati svojim slovom (”Sfako slovo sfuda jedno vazda glasenje”). Njegova gramatika ostavila je u hrvatskom jezikoslovlju duboki trag sve do ilirskog preporoda. Sam Gaj smatrao je pak Pavla Rittera Vitezovića pretečom ilirizma. Vitezović je bio zagovornik da se svaki glas piše jednim slovom, a u svom znamenitom djelu ”Croatia rediviva” (tiskan 1700.) govori o južnoslavenskoj ideji smatrajući nazive ilirski, hrvatski i slavenski sinonimima! Osobito je veliki utjecaj na Gajevo poimanje pravopisa i povijesnog položaja Hrvatske imao Andrija Jambrešić. Godine 1742. tiskan je njegov latinsko-hrvatsko-njemačko-mađarski rječnik ”Lexicon latinum”, koji se još u Gajevo doba koristio kao školska knjiga.

Prijedlogom pravopisa u ”Kratkoj osnovi” Gaj se želio približiti svim Slavenima (”brati naši slavenski”). Još veću nadu i želju gajio je ”ako se bližni brati naši Šlavonci, Dalmatinci, Štajerci, Krajnci i Korušci… vu ovem… prikladnem pravopisu z nami… zjedinili budu”. Svi oni prihvatili su Gajev pravopis, ali ne onaj iz ”Kratke osnove”, već onaj koji je Gaj predložio 1835. u ”Daniczi Horvatzkoj, Slavonzkoj y Dalmatinzkoj”, koju je u početku tiskao starim pravopisom. On u ”Daniczi” br. 10., 11. i 12. uz č, š, ž predlaže dvoslovne palatale: tj (za ć), gj, dj (za đ), lj, nj. Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije. Novim pravopisom Gaj u 10. broju tiska Mihanovićevu ”Horvatsku domovinu” koja će kasnije postati hrvatskom himnom. Od 29. broja ime ”Danicza” piše novim pravopisom: ”Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska”.
Gaj u ”Kratkoj osnovi” posebno ističe korisnost (”hasen”), tj. jeftinoću tiskanja koja bi nastala uvođenjem novog pravopisa. Naime, novoimenovana slova već se nalaze u mnogim tiskarama u Beču, Pragu, Budimu i Pešti. Njihovim korištenjem, po Gajevom računanju, ”pri 11 dvojlistih (arkuš.) vu slovotiski više neg jeden celi prigospodari se” (prištedi se). Gaju je tada bila tek 21 godina.

zanimlljivo...
iako sutra neću imat pojma....

Zanimljivo i ovo..
Tocno iznad reklama za fiskalne blagajne