Ručkić krčkić

Naslov je preuzet od nekog bloga malo niže, ali nije mu komentar, nego jednostavno poticaj ovome zapišu. A taj je, pak, izvorno potaknut razgovorom koji sam jutros vodila sa svojoj prijateljicom: veli ona meni, morat će na nekakav "anger management", jer se strašno razljutila... I onda mi ispriča zašto.

No, čak i prije nego što sam čula cijelu priču, rekla sam joj da nema smisla neutralizirati sve svoje negativne osjećaje, pa čemu to vodi, nismo zombiji, ima ona pravo biti i srdita, i žalosna, i pakosna, i zavidna, i zločesta na nemali broj načina, jer mi ljudi takvi jesmo, a svatko tko to negira ili potire zapravo negira i potire vlastitu ljudskost. OK je tu i tamo prikočiti, pripaziti da ti nesimpatični osjećaji ne dovedu do nekih katastrofalnih posljedica, kako po nas, tako i po druge, ali podvrgnuti ih "menadžmentu"?! Sve dok ne puca po prolaznicima iz šmajsera i sve dok posljedice svojeg bijesa uglavnom može podnijeti, mislim da je to u redu i da treba bjesniti. Uostalom, razloga za bijes nikome ne manjka, a osjećaji se troše - kad nekoliko puta generalno popizdiš, bilo to zbog sitnice ili krupniša, kasnije ti nikakav "menadžment" više ne treba, regulira se to samo, bijesa više nema toliko... I ne da ti se; i shvatiš da ne moraš. Da si se oslobodila. Bar toga. Do daljnjega.

Eh, i onda mi ta moja prijateljica ispriča što ju je raspigalo: nabavka službenog auta za njezinu firmu; koji 2 mjeseca kasni, i zbog kojeg je ona odložila svoj godišnji, a kad nazove zastupništvo, šetaju je kao budalu, te njen agent je na godišnjem (kakve to veze ima???), te ne znaju, te bit će... Pride joj žemska iz PR-a veli "Bez suvišnih detalja, molim!!!" Hej! Pa ona može biti neznamkak glupa, dosadna, naporna, ali ona NJIMA daje lovu, i to industriji na izdahu! Ima da odsluša koliko god detalja se ovoj hoće ispričati. (Usput, PR ilitiga Public Relations službe trebaju stvarati pozitivnu predodžbu o svojoj firmi u javnosti, i to bez plaćenih oglasa.)

Veli ona, "Da sam poslala ono što sam isprva napisala, ljudi bi ostali bez posla". Velim ja, " Pa je li tvoj posao čuvati njihov posao, ili je njihov posao čuvati svoj posao tako što obave svoj posao?! Šalji, miki!".

To anestetizirano ozračje u kojem se zatire svaka negativnost, isprva amerikanijada, a sada super izlika za svakoliki javašluk, to dovodi do toga da se, kad imaš zrnce pameti, zaustaviš i zapitaš tko je tu lud, ti koja šiziš, ili oni koji te zajebavaju. Odgovor glasi: NITKO tu nije lud - ti šiziš s pravom, a oni su bezobrazni i drsko koriste to ozračje za vlasititu dobit i/ili komociju.

Rekla bih da je ta tzv. amerikanijada u početku bila dobra, jer nije ludo zaustaviti se prije posljedica i malo razmisliti o njima; ali onda je dopala šaka svima i svakome pa se izvitoperila u ovo o čemu sad pišem. I o čemu ću sad, u sljedećem odlomku, također pisati.

(U međuvremenu mi je dvaput zvonila susjeda koja stalno nešto "posuđuje", a imam špurijus da i ona ovo čita, jer paz vraga, nakon nedavnog osvrta na nevraćeni parmezan, dotični je vraćen! Spominjem to zato jer se ljutim na njih, a viš, ni ja nisam bila svjesna činjenice da imam pravo na ljutnju, jer njihova komocija nije nimalo važnija od moje - ako se navečer sjetiš oprati veš a nemaš praška, peri ujutro, jebote!; ako ti ponestane hrane za mačku, daj joj svoje; ako hoćeš pohane banane, e hebga, odoli, ili odi do dućana koji je 30 metara od naše kuće i radi do 23h pa ih kupi, kao i sve drugo što su do sada ižicali od mene - e, nema više! I ljutim se. Pa nek se sad ljute i oni.)

Sad je taj sljedeći odlomak u kojem komentiram šire reperkusije potiranja tzv. negativnih osjećaja: zaboravili smo izreku, nekog ekonomista, ako se ne varam, "Svaki kritičar je zapravo besplatni savjetnik". Pa se ne damo kritizirati, a kad se netko ipak drzne, taj je a) drzak, b) lud, c) bezobrazan, d) motiviran bogznačimesvene, ali svakako ne našim vlastitim slabostima; što pak dovodi do toga da se nitko ne trudi poboljšati, niti svoje postupke (za čije poboljšanje ne mora kužiti razloge, kaj, i glupani mogu bolje ako i kad ih se natjera), niti vlastite reakcije, a kamoli vlastitu osobnost (koja se može mijenjati, bar donekle, sve dok smo živi, a živi smo sve dok podnosimo promjene).

A to pak dovodi do društva lažova, u kojem istinsku radost, povjerenje i spontanu interakciju više nemaš volje tražiti u ljudskom društvu; i zato, kako smo danas moja prijateljica i ja zapazile, sve više ljudi ima bar 2 psa, a nerijetko i više njih.

Jer životinje su iskrene (ne kažem da ne znaju lagati - znaju - ali to im nije osnovna reakcija): popizde na nepravdu, vesele se ljubaznosti, a rijetko kad išta podrazumijevaju. Njima je svijet svakoga dana nov, a svaki dan očekuju nešto dobro. Pa to i dobiju.

životinje nisu zločeste i to mi se kod njih najviše sviđa ;))

Hehe, nisi upoznala moju zlotvormicu, ema! Ali njihova zločestoća je uvijek tak shvatljiva i beskrajno simpatična da im nije problem oprostiti. :-D

a ne moram ju upoznati, imam intuiciju koja me nikad nije prevarila
btw, još je mlada pa joj je i oprošteno ;))

al kad ostari .. evo mi nećakinje vele da im se maltezerica (to je ona koja je dobila ime emi) razbolila .. veterinar veli bolovi zbog kralježnice
a meni je to tako tužno :((

Pobrkala si Dušku (pas, 3,5 godine stara) i Kafku (mačka, 12 godina stara), ema. Macander je beskrajno zaguljena, ali znam i zašto - zbog nelojalne konkurencije, tj. puno mlađe kujice. Kad je Kafka došla, bio je tu pas, ali je već bio star i s njim se naučila pregovarati; Duška je klinka, beskrajno dobroćudna, uopće ne kuži važnost teritorija i rituala, kaj se Duške tiče, sve se može dijeliti, ali kaj se Kafke tiče, sve što nije samo njeno je čista uvreda. Pa pakosti. Bez obzira na posljedice. Npr., popiša se na trosjed (zaštićen a) spužvom, b) prostirkama za inkontinenciju, ljudsku, c) plahtom koja prikriva sav taj cirkus i d) još jednom prostirkom povrh plahte, da ne moram stalno prati) kad god moja naklonost milimikronski prevagne Duški, iako zna da onda ujutro nema maženja niti poslastica - istrpjet će to, ali REKLA MI JE! ;-))

Preporuči im Neurobion Forte - izdaje se na privatni recept i nije baš jeftin, ali jako dobro čini starim životinjcima koje zezaju kosti i/ili živci. A hebga, i ja jedva hodam povremeno (npr. zadnja 3 dana), ali još sam alive & kicking, nije to kraj ničemu, sve dok ne bude kraj!

aha, Kafka .. ufff, mačke imaju posebnu ćud

dobila je neke tablete, ipak tnx, budem im prenijela

ah, dragi naš, nezaboravljeni šaponja

Pasi,macke, pasi,macke, a zasto niko nema jarca ka kucnog ljubimca :-(