Didžej´ca linkofrikuša!

...ovakav je nekada bio društveni život u zagrebu...mislim na urbani život...koji je bio svjetski više, kako stvati stoje, nego će ikada više biti...u ovoj priči ja sam bila samo kibicer, klinka koja se s frendicama prešetavala kraj takvih mjesta, jer smo bile prebalave da bismo uopće usudile se približiti tim ljudima...ali, sjećam se da je uvijek bila gužva na tim lokacijama, da su vespe zujale na sve strane i da je bilo vrlo primamljivo i zanimljivo...moj "urbani" razvoj je počeo s odmakom, kada se napravio OKC i kada se Omladinski radio, kasnije Radio 101, jer se emitirao na toj frekvenciji, preselio u teslinu i svašta nešto...no, i to je bilo više nego što zagreb danas može pružiti mladima, odnosno na što liči zadnjih par decenija...nema veze jedno s drugim...ah...cmolj!...

Link

...te moja nikada prevaziđena ljubav, čiji je koncerat na krovu msu-a, btw, bio izvanredan... :)

Link

Spava mi se već i nemrem sad pogledati cijelu emisiju, ali sutra ću naći vremena toliko... valjda :) . Palac gore nevr_mor ;)

...buš, kad buš...hvala na pažnji, u svakome slučaju... :)

Hvala, nevr, sad sam si malo gledala Zvečku uz kavicu :-D

Svaka generacija ima svoje Zvečke...moj tata špicu di su se skupljali dalmosi, mama Tucmana i Zrinjevac
mi smo bili premladi za Zvečku, ali imali smo Kulusic, Mali Lap i Kavez, Saloon...današnji mladi ljudi u fazama odrastanja imaju nekaj drugo

I je, šteta kaj je ZG izgubio urbani stih pa i kroz mainstream kulturnu scenu, ali i to je očito cijena političkih i inih tranzicija..

stariš, ništa drugo ;(

budi sigurna da mladi uživaju svoju mladost, na najbolji mogući način...
ti žališ za svojom mladošću!

nisam svjedok, ali moja najstarija me uvjerava da ljeti Zagreb nikada nije bio kao posljednjih godina. prepun događanja i zabavnih sadržaja. Vjerujem joj, jer je već blizu 40 a bome ima iskustva sa izlascima. Priča mi o koncertima na Trgu Francuske, o koncertima na Tomislavovom trgu, o brojnim događanjima na gornjem gradu, na europskom trgu, pa si ja mislim da mnogi koji niti znaju za to, a bome niti konzumiraju išta od ponuđenog, vječno i uvijek iznova larmaju o tome kako naš grad tone u beznađe. Naravno da o tome pričaju iz hladovine doma svoga. Tako da me ova neprestana uvjeravanja o nekom poseljačivanju Zagreba uopće ne bacaju sa stolice na leđa.

Pa je, fakat, ima ivenata, npr. ovaj:

https://goo.gl/B2qmBS

Kome se ne da otvarati link, radi se o Humanitarnom koncertu za kupnju klima uređaja za državno odvjetništvo.

Bude i Thompson došao, tj. pjevao, zabadave, samo treba osigurati 100.000 kn za razglas.

FB veli, cca 4000+ zagrebačkih neseljaka-domoljuba je zainteresirano.

2600 neseljaka-domoljuba ziher ide, veli FB.

Samo da im oluja ne pokvari ivenat! Jadni ljudi onda, kako će radit bez klima uređaja?

Men se nekak čini da tu netko nekog zeza, ali ziher bu bar parsto neseljaka-domoljuba nazočilo, ako uspiju pronaći trg mrskoga maršala, jel...

A neki možda baš zbog trga mrskoga maršala i neće doći... Da je na Zrinjevcu, ili Europskom trgu, ili bilo kojem domoljubnom trgu, onda bi. Ovak, hebga, nemreš protiv sebe!

Inače, kaj se nevričinog zapiša tiče, prisjetih se da mi, koji smo Zvečkali, nismo znali da se to zove "ivenat", nego smo išli na predstave u Teatar &td, u kojem su gostovali ama baš svi koji su u kazalištu imalo išta značili diljem Europe, pa i interkontinentalno.

Ljeti smo imali Tjedan suvremenog plesa, koji se nije propuštao; pa i Smotra folklora nam nije bila mrska (ajd, toga i danas ima).

Kad su bile redukcije struje, bježali smo iz svojih mračnih kvartova u Kinoteku, npr. na ciklus Bunuela ili Fassbindera, ili francuskog Novog vala.

Ja bih se svakog ljeta snašla nekak otići do Dubrovnika na Ljetne igre; pa nekaj ti plate, nekaj si platiš, na nešto te uvedu. Živiš pretežno od sendviča s pršutom sa Straduna, a najveći izdatak je za čamčić kojim prijeđeš do Lokruma na kupanje, golo, of skroz.

I to me se nekak dojmilo iz ovog videa, ta činjenica da fakat nisi morao/la imati puno love za izlaske. I da je svaka preserancija lovom bila najbrža izlaznica iz svakog iole poželjnog društva.

hvala nevr na ovom linku...doista, onaj tko je tada živio u zagrebu i danas, razlika je ogromna. nema više onog građanskog i gradskog štiha (osim na nekim mjestima a meni se nejde u lisinski samo zato da sretnem građane). istina, ima krelec djelomice pravo...nikad zagreb ljeti nije imao toliko doganja (fala bogu konačno) jer je godinama raaja odlazila na more i grad je bio pustoš, pa su mislil da niti ne treba. jedino tko je zagrebom nekoć davao predstave ljeti bili su novostvoreni histrioni. no, nekad možda ljeti nismo imali mogućnosti hodati po manifestacijama zegeja tipa dvorišta, štrosa, cesta i sliččih...al smo imali love biti na moru, cijelo ljeto! no nije poanta u imanju ili nemaju (danas većina nema para tak daasi nemre priuštit nit cugu negdje u gradu a kamoli neki trajniji sadržaj) već u štihu! ova zvečka, kavkaz...bile su to kultne kavane...pa korzo, pa gradska...a štih čine ljudi! danas em nema takvih mjesta (ak se i otvore brzo se zatvore jer građani nemaju novce, povukli su se u svoje domove i šutljiva su većina, a zna se tko ima lovu, ovi kaj su se smandrljali sa raznih brda) em nema građana...poseljačio se svud i svakuda ti svi, donijeli su nove običaje,novi govor, novo ponašanje koje meni nimalo ne odgovara! iako sam često vani i puno, nije to to...tu i tam sretneš neku facu koja liči (i ponaša se) na građanina...danas oni koji šeću špicom i gradom, uglavnom pokazuju robne marke, silikone i nabildani ego (kak veli rambo) a to nema veze s pravim vrijednostima! no nije to samo naš specifikon (iako vani nemaju bosance al imaju arape, turke, muslimane, crnce) cijeli zapad građani iz grada su iselili iz centra i žive u obližnjim selima a u grad se doteplo svašta i suži kao biznis zona! u stvari, nevr...nemaš se gdje vratit, jer zagreb više nije zagreb kojeg si poznavala i voljela. i ja sam ga voljela jako, na koncu to mi je jedini pravi dom jer sam u njem provela više od 40 godina...no nevr more!

ha ha vidim da smo i ja i vega pale u "sevdah" al s razlogom...sori nevr za moj traktat!

Zimi smo imali reprizu beogradskog Festa u Zagrebu; pa bismo pješice prtili po snijegu u gluho doba noći, jer su najbolji filmovi bili u zadnjem terminu, oko ponoći.

Ali nekak mi je osnovna razlika između onog Zagreba i ovog kaj nam fakat nije trebalo nikakvo događanje - odeš rutom Blato-Zvečka-Kavkaz-Stara Vura-Palainovka i ziher nekog sretneš i s nekim se zabaviš, bilo to jednostavno hodanjem od jednog mjesta do drugog, ili odeš na neki neplanirani tulum, ili sjedneš u parkić i čekaš kad će te murja otjerati, uz hihotanje.

I bilo je zgodnih, zanimljivih ljudi, nikad nisi znala koga ćeš upoznati, jednom nekog smiješnog Bosanca, drugi put Oskarovca... I nismo bili nepovjerljivi i preplašeni, nego otvoreni, radoznali.

Nije me bilo strah sama se vraćati kući kasno navečer. Čak i kad me jednom slijedio neki sumnjiv tip, odjednom je iz mraka izronio neki lik i otjerao ga - "Ovo je mala iz mog kvarta!, rekao je. Dan-danas nemam pojma tko je točno bio taj tip. Ovaj pozitivac.

Stvarno me radosni pročitati komentare o dešavanjima u fradu od komentatora koji desetljeće i više nisu bili u gradu, a pogotovo da su posnetili ijedno događanje. Ali normalno je da znaju što je bilo prije rata. A tek da znate kak je bilo prije onog rata. E to je bio život.

E, sad sam se sjetila Coccolemocca i Kugla glumišta...!

Kae, krel, pa ne moram ići nikam da bih cijelo vrijeme mislila o tome kak ću poslije na ćevape ;-)

Priznajem, moj krug kretanja zadnjih 5 godina je uglavnom kvartovski, a srećom, dobar je tu kvart pa ovamo tu i tamo stigne i ponešto što me zanima. Dajem tome nečemu šansu da postane stvarno dobro, jer još nije. Ali pouke o iventima stvarno nisam sklona slušati od nekoga tko u životu nije vidio ni niš dobro, a kamoli vrhunsko, jer dok je toga bilo, njega (tj. tebe, krel) su zanimale materijalnije stvari. I hebga, to je jedan od sasvim legitimnih izbora, ali isto tako je i moj. Na koncu priče, i ti i ja nešto imamo, a bitno je da mi sami to što imamo ujedno i cijenimo.

Moj zagrebe i ja bi te voli,
da me nije oni tranvaj boli ooooooj

nekako si mislim onako posve intimno, u sebi. Nije li živjeti u gradu, a koristiti samo kanalizaciju, vodu, plin, struju i tv signal potpuno isto kao i živjeti u nekom malom seocetu u dalmatinskoj zagori. Znam i odgovor. Potpuno je to isto. Samo je puno žešća jebenica kad onaj iz grada nema pojma o dešavanjima u gradu, nego onaj iz malenog živopisnog seoceta dalmatinske zagore.

nije loše ponekad, ne mora se stalno, posjetiti http://www.infozagreb.hr/dogadanja#ne-propustite

ponešto se može naći i na http://www.zgportal.com/aktualno/najave/2017/08/

tek toliko da se ne luta i ne bude baš potpuno neupućen

živjeti u svom vrlo, vrlo ograničenom, i bome posve skučenom svijetu, a propovjedati o tome kako ništa ne valja u širem, puno širem svijetu je zaista malo preambiciozno. Ali dobro je da ima tomsona i tomsonića kako bi se teorije uvijek mogle pokrijepiti.

tu ću lijepo završiti priču o dobrom Zagrebu, jer god činjenice govorile o tome ima ona stara dobra. To gore po činjenice.
I nadalje ću u svojih pola godine boravka u Zagrebu koristiti sve što se nudi a ja mogu dohvatiti, a toga hvala bogu ima u obilju. Od kina, klubova sa glazbom koju slušam, pa do nekih koncerata, pa možda i neka, istina rijetko, izložba. Znam da sam propustio navesti još štogod jer Zagreb nudi mnogo.

Samo ti po svojem ukusu, krel, a ja ću po svojem. Moš ti seljaka poslati u bilo koju metropolu, on će si ondje naći ono što je na njegovom nivou, a toga će zasigurno biti daleeeekoooo više nego što može pronaći i cijeniti netko tko je cijelog života izgrađivao senzibilitet, znanje i ukus. Vjerujem da je nekome vrhunski doživljaj građanštine koncert npr. Josipe Lisac, koja mi nije mrska, ali, čovječe, ne bih ti ja to slušala sat vremena da mi platiš! S druge strane, kad je preklani, npr., bio koncert Suzanne Vega, okupila se nas šačica. I bilo nam lijepo :-D

Dodao bih i Tingl tangl u Mesničkoj......jutra poezije .........

Kako je nastalo "Jutro poezije"

"Još davne 1964. godine, u prostorijama konobe "Staro Petrovo selo" (koja će se kasnije nazvati TINGL-TANGL) u Mesničkoj ulici br. 15a na dan obljetnice samoubojstva Sergeja Jesenjina nekolicina hrvatskih pjesnika (Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Vesna Parun, Salih Alić, Berislav Nikpalj i dr.) utemeljili su subotnje okupljanje pjesnika koje su nazvali "Jutro poezije". Vremenom, ova multikulturalna tribina, sa svojom otvorenošću prema svim pjesničkim stilovima i svima koji u pjesničkom smislu imaju što reći, uz to sačuvavši ujevićevski šarm boemskog ozračja, postala je kultnom tribinom ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća slična se altrenativna, izvaninstitucionalna okupljališta pojavljuju u New Yorku, Londonu, Amsterdamu... Stoga se slobodno može reći da je "Jutro poezije" jedna od najstarijih tribina ovakvog tipa na svijetu. Promovirajući i educirajući i najmlađe talente, ona je u isto vrijeme ugošćivala i najpoznatija imena hrvatske poezije, šansone i glumišta."