Svitci s asfalta

Rassouli, "Soul journey"

Ili dok nas ne rastavi život. Prošli su mi neki ljudi kroz život, neki su ostavili više, a neki manje traga. Neke su veze trajale kratko, neke dugo. Neke su ljubavi boljele, neke samo dotaknule. No nešto je nedostajalo tim ljubavima. Ona jedna nijansa kojoj nisam tada znala ime niti je sasvim opisati.

Bila su potrebna iskustva, padovi, razočaranja u druge, razočaranja u sebe, neispunjena očekivanja, zablude, faze samoće i osamljenosti, faze osamljenosti s drugim ljudima. Bilo je potrebno spoznati fizičku ljubav, egoističnu potrebitu ljubav, ovisničku, destruktivnu. Proći drame, tragedije, komedije. Doseći dno i regenerirati se. Kao Hidra, s dvije glave, na mjestu gdje je bila jedna.

Usukala sam se u sebe, ugasila, umrtvila. Mislila sam da će biti tako lakše, da ću se tako zaštititi. No, postoji veći plan tamo gore. I već u zrelim godinama stigne mi na put netko tko me podsjeti što nedostaje. Što mi je oduvijek nedostajalo - duhovno razvijeno zajedništvo. Neću namjerno reći veza, jer u zajedništvu se ne vežeš, nego nesputano hodaš usporedno.
Nisu ti odnosi uvijek lagani. Ne znači ni da takva osoba nužno ostaje u našem životu. Ono što ju bitno razlikuje od drugih je to što nas nepovratno promijeni. Ona postaje etalon prema kojemu se određuje mjera svih drugih odnosa. U tom se zajedništvu obje osobe razvijaju u svoje najbolje jedinstvene osobnosti i na vlastitu dobrobit. Takvo zajedništvo zahtjeva najviši stupanj intimnosti, gdje si potpuno otvoren, ranjiv, iskren i imaš dovoljno povjerenja da budeš takav cijelo vrijeme, ne dopuštajući da te preuzme sve ono što se događa oko tebe i u tebi.

Kada raščlanjujem što čini razliku, to bi bilo samo par karakteristika, ali dovoljno značajnih da mi preokrenu cijelu dotadašnju percepciju ljubavi.

1. Ne temelji se na tjelesnoj privlačnosti i zaljubljenosti.

Moj je prvotni impuls oduvijek bio romantični, sa određenim idejama o poželjnim karakteristikama partnera koje bi ispunile moje želje emotivno i seksualno, onda i praktično-životno. To je normalno i to je ljudski. Ovo ne znači da u duhovnoj povezanosti ne postoji seksualna privlačnost i tjelesna ljubav, nego je ona posljedica, a ne uzrok i povod. Kao i zaljubljenost. To su emotivne reakcije ega. Kod dublje povezanosti, svaka je interakcija isprepletanje – duha, duše i tijela. I jedino je takva trajna. Takvom ljubavlju možemo voljeti i ljude koji nisu fizički kraj nas, jer je povezanost energetska i duhovna i intelektualna. Više će povezati razmjena misli, nego seks.

2. Svjesni smo sebe i partnera

Potpunim prihvaćanjem osobnosti, kako vlastite, tako i partnerove – uz svjesnost da smo samo ljudi, dopuštanje sebi i drugome da radi greške, da donosi odluke i odabire koji možda nama ne odgovaraju, ali su za njihovo dobro. Ne kriviti druge i biti odgovoran za svoje postupke. Kada je potrebno, prizvati partnera njegovoj višoj svijesti, ako se predugo prepusti zamkama varljivog uma. Računati da će to partner učiniti i za nas. Pa i onda kad nas ljuti i doživljavamo to kao kritiku koja je protiv nas, iako je upravo suprotno. Tu nema i ne smije biti ucjena, okrivljavanja, igrica, inata, laži.
Ovo podrazumijeva i pustiti partnera da ode, ako je to iz nekoga razloga bolje, koliko je god to teško.

3. Usmjereni smo na osobni i duhovni rast

Jednom riječju, postaješ bolji čovjek. Kroz duboku intimnost i otvorenost, podršku i slobodu oboje raste. Dogodi se da nečiji put krene u drugom smjeru, i to je u redu. Svatko ima svoj put i ako se negdje oni razilaze, otpuštaš i zadržiš u sebi sve blagodati proizašle iz odnosa.
U jednoj točki razvoja dopustit ćemo sebi i drugome da se neovisno razvijamo, a zbog duboke povezanosti dovoljno sigurni da otpustimo dramu, ljubomoru, nevjericu, strahove i sumnje. Od te točke nadalje, oboje se rješava svojih dotadašnjih obrazaca. Taj proces može biti bolan i mračan, ali pročišćavajući. U tom procesu podrška partnera još ih dublje povezuje.
Naravno, taj put je trnovit, ne teče glatko, ima uspona i padova, sumnji, zamjeranja, mjerenja. S fokusom na višu svijest, s trajnim razvojem i otpuštanjem drame ega, stvara se zrelo duhovno zajedništvo.

Nakon ovakvog odnosa, nema natrag na ono što je bilo prije toga. Ne možeš više biti u vezi koja je manje od ovoga. Ne mogu ti ni svi zanimljivi i lijepi i privlačni ljudi odvući pažnju od tvojeg duhovnog partnera. Prihvatljivo je samo i isključivo zrelo duhovno zajedništvo.

I znam da je moguće. Dok nas smrt ne rastavi.

Alex Gray, "Love is a cosmic force"

Bas si nesto razmisljam dok citam ovaJ tvoj odlican zapis, Bb: moze li jednu takvu duboku duhovnu povezanost "ugroziti" netko treci...(obicno smrtno bice, ljubavnik/ljubavnica) ili to moze stvarno samo smrt?

"Jednom riječju, postaješ bolji čovjek." ups, to su tri riječi hehe

Pa mislim da ne može ljubavnik ili ljubavnica ugroziti, u smislu afere, jer nemaš potrebu za tim.
Moguće je da se ljudi raziđu, pa čak i kada je povezanost jaka, iz različitih razloga. I nađu se s nekim drugim.

Bakljice, jako lijepo opisano. Proživljeno. To se osjeti. Postajemo bolji čovjeki. Ono što je istina u svemu tome...napisala si u rečenicama - Nakon ovakvog odnosa, nema natrag na ono što je bilo prije toga. Ne možeš više biti u vezi koja je manje od ovoga.
Jednom pitala jednog jako mudrog astrofizičara o takovim susretima ....Rekao mi da su upravo ti naši susreti s takovim osobama naš Put rasta u ljubavi...ostajemo povezani, tek ako naiđe jače duhovno biće možemo nastaviti Putovanje. A možda smo ga već odavno završili :)))))

Ovde se necu zeznit

Dobro jutro bakljice

Samo hm, kad ovakove analize pocmu to obicno ne zsvrsi dobro.

Voda obicna izvorska je plemenita i dobra ali kad je izanalizirzmo u formulu h2o nije nimalo romanticna kao onaj lipi carobni sumski izvor

Ma Purpi, nismo završili ni blizu :)))

Šjor Jarac, ne može se ovdje zeznut :))

Ne tvrdim ja da je ovo formula, pišem o nekim svojim iskustvima i razmišljanjima. Čini mi se da razmišljanje o tome što neki odnos čini kvalitetnim ga ne umanjuje, već upravo pomaže da se razvija.
Mislim da odnose treba izgrađivati.

Bakljice, ti si curička još, i to vrlo mudra i duhovna, senzibilna :)) Ja sam bakica :))) I već 15 let nikako da naiđe netko "jači" od onog bića koje me dovelo na Put spoznaje jubavi :)) jesam ja probavala prizemljiti, biti obična, al nije išlo, samo bi sebe razočarala ...a morti i druge...već dugo ni ne pokušavam jer sam skontala da sam osjetila nešto što rijetkima se događa...i to mi je k'o dar :)))

Hvala za ovo curička , može :))).
Ti nisi bakica ni blizu još. Dar je svakako, a tko zna, možda ipak jednom... :)

jasno da odnose treba izgrađivati.
ne dolazi nikaj u životu kompletno i završeno cakum-pakum.
a duhovnu je povezanost nemoguće postići sa nekime kome je ego stalno u iberturi (to je ono crveno područje na mjeraču broja okretaja motora).
takva je osoba nesposobna za to jer nije u stanju uvidjeti gotovo ništa što se realno odigrava niti dokučiti prave razloge zašto se partner ponio na taj način koji baš ne tepa tom goropadnom egu, ne dozvoljava da mu se objasni niti uopće želi razgovarati sa nekime tko učestalo ne miluje taj egić :)
komunikacija je minirana, a sa njome i sva nastojanja da se odnos održi i podigne na višu razinu zajedničkim naporima koji uvelike pridonose povezivanju na svim razinama, pa i duhovnim.
a da je moguće povezati se, je.. ali za to prije svega treba zrelost, volja za time i puuno tolerantnosti za različitosti.
fakat je zrelost (ovladavanje samim sobom u svim situacijama) ključan preduvijet za napredak.

Lijepo si opisala duhovno razvijeno zajedništvo, odnos kakvom teži velik broj ljudi, posebno nakon 40-te, nakon malih i velikih ljubavi. Naučili smo da fizička privlačnost brzo prođe, a taština poljulja sve međuljudske odnose.
Iskreno, nadala sam se da muškarci poslije 50-te više shvaćaju da se oko seksa ne vrti svijet. Mislila sam, požuda im igra sve manju ulogu u ljubavi, pa se više posvete duhovnoj razini partnerstva. Bojim se da sam bila u krivu.