'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

sjedio je na podu i prsti su mu skakali po tipkovnici u ritmu muzike s radija, osjećao se dobro,baš onako dobro kako se osjećaju ljudi kad im sve ide od ruke. nije bilo financijskih problema,vrijeme je bilo onakvo kakvo je trebalo biti u to doba,okruženje je bilo manje više pozitivno i što je najvažnije,ona osoba koja je bila uz njega davala mu je poseban motiv.
nije vjerovao da će je ikada naći.
onu toplinu,ono shvaćanje i prihvaćanje onakvog kakav je bio. i nadao se da će to iznjedriti samo još veću dobrotu i bolju osobu iz njega.
jer svi oni koji misle kako se ne trebaju mijenjati zbog nekoga,nisu u pravu.
svatko može biti bolji ,a što čovjeku treba više nego da bude bolji za nekoga koga voli.
i onome , čija sjena ne pokriva sunce nego mu dan čini vedriji .
i sad k,ad piše po tipkovnici to bude kao i kad olovka piše po papiru.
SRCEM

nego kako, nego srcem :)