Svitci s asfalta

Tražila sam jučer nešto kod svojih i naišla na ovu monografiju „Kolo hrvatskih umjetnika I.“ iz 1906. koju je Izdala Matica hrvatska. Prikazuje najnovija djela hrvatskih likovnih umjetnika toga doba. Ono što mi je zanimljivo je uvod dr. I.Kršnjavog, koji progovara o aktualnom stanju u umjetnosti i estetici.

Bilo mi je kao da sam sjela u vremeplov i čitala neku davnu mrežnu stranicu, kakve sada u 2017. oblijećem na internetu.
Kršnjavi ovako započinje:

“Matica hrvatska stupa ovaj put pred općinstvo s ovećim brojem hrvatskih umjetnina.
Ne može se kazati, da je svaki naših umjetnika tako zastupan te bi se iz tih reprodukcija dalo složiti obilježje svakoga od njih.
Moram priznati da se zato nisam rado odvažio na posao, da ovu popratnu crticu napišem, nu kad me je već zapala ta čast hoću da potražim drugo ishodište.
Kušat ću istaknuti nekoja opće estetska načela pa ću pogledati u koliko bih mogao naći potkrepe za ta načela u evo priopćenim slikama.
Moje stanovište u estetskim je pitanjima protivno svakoj vrsti formalne estetike. Protivnik sam metode, po kojoj se pred umjetninom traži ključ kakovom pravilu. “

Ovim me je odmah pridobio, jer sam najdublje uvjerena da umjetnost nema i ne smije imati okvire. I koliko god akademski svrstavali djela u žanrove, pravce i pokrete, njena bit je da nas dotakne. Pobudi u nama osjećaje, misao, ideju. Oni mogu biti lijepi i ružni, ali ako me neko djelo ne dotakne, onda ono meni osobno nema vrijednost, ma čije bilo. Nije mi dovoljno da je Picasso naslikao okomitu crtu i da padnem u ekstazu. Isto tako, može me slika nekog uličnog slikara duboko ganuti. Ovo se odnosi i na književnost, glazbu, film. Nema mi manje vrijedne umjetnosti, već samo one koja meni više ili manje odgovara. Estetika se mijenja kroz vrijeme, kao i društveno prihvaćeni stilovi, a ipak svakome je od nas neka više u rezonanci.
Nije li nevjerojatno da je tekst star preko sto godina još uvijek aktualan i nagna na ponovno razmišljanje o nekim stvarima o kojima sam već odavno stvorila stav.

Dalje se u tekstu Kršnjavi kratko osvrće na reprodukcije djela suvremenih hrvatskih umjetnika, koje su u privitku, njih 28.
„Kada umjetnik pretpostavlja, da nam je pripovijest, iz koje svoj prizor vadi, već poznata, onda ga može prikazati tako, da našoj fantaziji pomogne. Umjetnik u tom slučaju ilustrira. Ili umjetnik prikazuje prizor, kako je djelovao na vlastito mu duševno raspoloženje; onda svojom umjetninom hoće da na isti način probudi isto raspoloženje u gledaoca ili slušača.“

Ipak, duh starih vremena probija kada se Kršnjavi ljuti, ima emotivni odaziv na viđeno:
„I Csikoseva Saloma tek prikazuje ljubavno raspoloženje raskalašene židovke spram plemenitoga predteče Isusova. Slika nije gotova. Ne možemo odobriti, što je prikazao Salomu polunagu. Moderna umjetnost unosi u taj tema nekakav perverzni moment, koji mi je oduran. Okrutnost i perverzna ljubav u svom su korenju srodne. Nema sumnje da je Ivan Krstitelj pao žrtvom takovoj okrutnosti, ali je sasvim nevjerojatno, da se je pohota Salomina još svraćala i na mrtvu glavu Ivanovu. Moda je umjetnik htio u našoj duši pojačati odvratni dojam, pa je htio istaknuti kontrast griješne puti Salomine prema plemenitoj glavi Krstiteljevoj. U tom slučaju bi se morala bila bolje dotjerati i plemenština lica i griješna ljepota puti.“



Pitam se kako izgleda grješna ljepota puti, koju bi trebalo pojačati. Kako ju je zamišljao Isidor Kršnjavi.

„ …prikazivanje krajolika nije vazda samo igra oponašanja prirode, nego e često izraz duševnoga raspoloženja umjetnikova.“


I na kraju zaključak, kojeg ja ne bih znala bolje sročiti, a može ga se i danas primijeniti - ne samo na umjetnost, nego i na širi društveni kontekst:

„ Zanimljivo mi je sjećati se vremena, gdje su sve te nove tehnike počele izlaziti u svijet, koje smo tad nade gojili za nov naraštaj! …
Motrenje prirode se je silno usavršilo. Istinitost prikazivanja je ponarasla. Mnogovrstnost života rodila je nebrojene probleme. Svatko teži da nadje nov problem. Prestalo je vrijeme, gdje generacije umjetnika rade oko toga, da usavrše jedan tip. Jedan predmet.
Cio taj razvoj nije još završen. Hoće li se naći veliki umjetnik, koji će moći povući sintezu svega toga nastojanja, svih tih težnja? Toma Akviski skupio je svu znanost svoga vremena pa joj je dao savršen izraz; kraj njega su Dante, Cinabue i Giotto isto tako sve težnje svoje dobi sveli jakom rukom do ispunjenja u svojim neumrlim djelima. Koji će moderni filozof, koji pjesnik i umjetnik sjediniti u cjelovito djelo sav duševni život našega doba?
Kolika bi slava bila za naš narod da taj genij rodi hrvatska majka!
A zašto ne bi?“

Da, zaista, zašto ne bi? Samo mora moći misliti slobodno.

Slika je problem

Eto, uspjela si rješiti probleme jer nisi odustala i tražila novu mogućnost :)) Mene si podsjetila na Galeriju u Osijeku ...gdje sam često zurila u djela umjetnika :) Hvala na sjećanju :)

Hvala ti, purpi. I na pomoći :)

Opet baklja na slici, pokazuje grudi. :-D

Isidor bi to malo explicitnije, čini mi se..
al samo da pojača osjećaj odvratnosti :)

Uvijek se nesto nauci na tvom zapisu.....;)

Nick Cave? Na pitanje - koji će? Ili baš mora bit likovnjak? :D

Pravo pitanje bi bilo - kako biti umjetnik a ne biti umjetan? I zašto je provokacija sve češća metoda u današnjoj umjetnosti? Umjesto da njeguje kritičku misao kroz promišljanje i zagledavanje u sebe, umjetnost danas udara "ispod pojasa". Fuj, bljak patetika.

joj, jimi :)

perce, to sam i ja pomislila :)))

hvala , bezi :)

Nick Cave? Misliš? nije li to mračno? Ili je svijet u kojem živimo mračan. Makar, ako ćemo pravo, nikad ovaj svijet nije bio narčito svjetao :)

Pa provokacija je uvijek bila element u umjetnosti. Što može biti dobro, da potakne. Naravno, slažem se da provakacija koja je samoj sebi svrha nema smisla.

Ovo su moja razmišljanja, laička. Povjesničari umjetnosti vjerojatno imaju svoja mišljenja o tomu.

Cave je primjer multidisciplinarnog, a to bi sintetičar trebao biti. Mračan? Kaj ja znam, meni je ezoteričan. Ma koliko mu djela zvučala kao balade meni se čini da slavi život i ljubav.

Uostalom, ako ljudi puše Cohena, nije Cave puno različit, meni čak i bolji. Al ja sam tip kojeg je ko srednjoškolca oduševljavao Byron pa nisam mjerodavan. :)

Moje skromno misljenje da svako umjetnicko djelo je izraz duse umjetnika kroz njegov pogled na svijet pa makojem obliku taj iskaz bio, slici, rijeci, stihu, kipu, filmu ili predstavi.
Dali ce to dotaci nekog u dusu, ostavit nekakav utisak na njega to vec je vise osoban dojam nas obicnih smrtnika iz publike.

Tako je uvik bilo i mislim da i bit ce.

Umjetnost i mora biti pomalo il vise provokativna, pomicati granice i u tom nema niceg lose.

Naravno kad se to ne cini sa svrhom, povrsnosti provociranja samo da bi se provociralo tad to vise vrijedjanje nego umjetnost.

Ovaj blog je ogledni primjer takve konceptuane umjetnosti u obliku ispisanih rijeci sa svrhom provociranja samo da bi se provociralo.

Naravno da i ja spadam u takvu vrstu bloskih umjetnika bar jednim djelom svog pisanja.

To iskreno priznam, iako nakan nije uvik ista, jer nekad se samo salim, nekad provokacijom kritiziram, nekad porucujem nesto,
a pocesto samo bezvele laprdam da bih nesto rekao.

A naj lijepsa je stvar sto kad bi ja ili bilo tko od svojih blogova izdao knjigu tad bi to u nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici bilo pohranjeno jednim primjerkom i upisano kao kulturno djelo, dio nase kulturne bastine za buduce narastaje, a vrijednost dijela hm,nebitna ali ipak bi to ostalo zapisano kao umjetnost

Iskreno grozim se te ideje da moje lupanje gluposti postane kulturna bastina, jer bi je i sam shvatio kao provokaciju i obezvrjedjivanje umjetnosti.

Jarce, ima i umjetnika koji itekako koketiraju s materijalnim, a njihova duša nije ni malo uronjena u ono kaj stvaraju.

Zaboravljamo nekaj bitno - umjetnike stvaraju/ruše kritičari, a što su konzumenti takve umjetnosti prizemniji, lakše im je prodati bilo kaj pod nešto što ima svoju vrijednost, pa i umjetno stvorenu

p.s.danas nisan popio nijednu pivu pa sam jako pametan.

Oprostite mi na tom.

Neće babs, veliki umjetnici vise po galerijama i muzejima
Danas umjetnost previše korespondira sa svime onima oko nas i time, uz društveni angažman koji je pohvalan za svakog umjetnika, gubi ipak prvotni smisao

Uz toliko različitih izričajnih formi kojom umjetnici mogu drugima otvoriti svoj svijet, čini mi se da je upravo ta raznolikost udaljila umjetnost od onoga što je nekad značila..ugodu za oko/uho i dusu

...bez dodatnog sadrzaja

Meija samo djelomicno tocno

Umjetnici su pocesto imali gazde i dobar dio onog sto visi po galerijama i muzejima je izradjeno kao obicne narudzbe

Ok jarce, ali im nitko ne može osporiti vještinu, uz mecenu ili ne, koja traje stoljećima i nije ni malo izgubila na svojoj vrijednosti

Mislim ja stvarno nisam kompetentan za pricat o tim stvarima, ali opet pocesto se dogodilo da je nesto prepoznato kao umjetnost tek protokom godina i posli umjetnikove smrti dok cijenjeni suvremenici protokom vremena postali tek ne tako vrijedni umjetnici.

Zato je nezahvalno odmah sud donosit

Malo o blogu ...
Bakljo, iznenađuješ me, svakim zapisom sve više i više. No, da komentiram uvaženog I. Kršnjavog, odnosno njegov osvrt na ovo umjetničko djelo.
Kolega Perce je to sročio u dva reda (zato jer je kulturan, Perce).
Ja ću malo duže.
Gospodin Kršnjavi bi izvoljevao kritizirati umjetnika koji je naslikao ovu sliku punu čulnih podražaja od kojih mu je vjerovatno zatitrao miokard (ovo sam fin pa neću napisati što mu je zbilja zatitralo). Valjda je želio vidjeti grudi u gro planu, skupa s sadržajem umoćnice gospodične Salome. Ali ne lezi vraže, upravo u tome je poanta umjetnosti. Ona ima svrhu, potaknuti čovjeka na razmišljanje, pomaknuti mu vlastite granice, razlomiti ustaljene obrasce razmišljanja i pokazati neki novi put. Umjetnost to i je; po meni, sposobnost hodanja nepoznatim stazama prenoseći u stvarnost doživljaje s tog puta. I to je samo moje gledište, krivog ili ispravnog pogleda na umjetnost nema, niti bi smio postojati. Umjetnost je kanalizirana kreativnost uobličavanja vlastitih vizija pomoću kojih podsvjesno pokušavamo zadati parametre novog načina poimanja života (po Oscaru Wildeu; koji kaže da život daleko više oponaša umjetnost, nego umjetnost život. Također, isti je izjavio da je umjetnost najintezivija forma individualizma koju svijet poznaje. Nema objektivnog pogleda na umjetnost, samo subjektivan. Umjetnost je ispunila svoju svrhu ukoliko je bilo koje djelo u pisanom, slikanom, glazbenom ili nekom drugom obliku našla put do makar jedne osobe i potakla je na razmišljanje, osvijetlila neke mračne dubine srca iste.
I neka nam umjetnosti. Kako bi rekao G. B. Shaw: Bez umjetnosti okrutnost stvarnosti bi učinila ovaj svijet nepodnošljivim.

„I Csikoseva Saloma tek prikazuje ljubavno raspoloženje raskalašene židovke spram plemenitoga predteče Isusova. Slika nije gotova. Ne možemo odobriti, što je prikazao Salomu polunagu. Moderna umjetnost unosi u taj tema nekakav perverzni moment, koji mi je oduran. Okrutnost i perverzna ljubav u svom su korenju srodne. Nema sumnje da je Ivan Krstitelj pao žrtvom takovoj okrutnosti, ali je sasvim nevjerojatno, da se je pohota Salomina još svraćala i na mrtvu glavu Ivanovu. Moda je umjetnik htio u našoj duši pojačati odvratni dojam, pa je htio istaknuti kontrast griješne puti Salomine prema plemenitoj glavi Krstiteljevoj. U tom slučaju bi se morala bila bolje dotjerati i plemenština lica i griješna ljepota puti.“

---

Ne mogu a da ne povučem paralelu s predstavom O. Frljića.
Umjetnost katkad i treba biti provokacija, katkad treba podsjećati da bilo kakve oblike ne bi trebali uzimati zdravo za gotovo. Ulazak umjetnosti u religijske motive u domene u kojima se ne slavi njihova uzvišenost nego stavlja naglasak na istaknute pojedince koji su ostavili traga u istima smatram samo podsjetnikom da su ti isti pripadnici bili (i još su uvijek) od krvi i mesa, odnosno ludi i kao takvi grešni (po kršćanstvu).

Zanimljivo za pročitat, posebice zaključak .Vratila si me sad ovim tekstom na moju maturalnu radnju (ajmeee, davno li je to bilo ) tema je bila vezana uz umjetnost , pa mi je i Kolo , sjećam se, bilo jedna od literatura koju sam koristila.

Slažem se sa komentarima, umjetnost je oduvijek bila svojevrsna provokacija, zavisno od vremena u kojem su živjeli, "pjesnici su čuđenje u svijetu" .
Lijepi dan, bakljo!


( a sad si idem malo pustit Rundeka nek mi svira .:))

koliko komentara, i :).
idem redom

Prosječan, vidiš nisam nikada uspoređivala Cohena i Cavea. Kada gledaš tako kao što si rekao ima smisla, no jednosatvno mi ohen drugačije "zrači", čisto drugačiji osjećaj. Ne znam kako bih to opisala. Subjektivan dojam.

Kaj fali Byronu :))

jarac, slažem se da je izraz duše, takav opis umjetnosi mi se sviđa.

Što se tiče bloga (općenito) ima provokacija, ima i osobnoh stavova koji neki dožive kao provokaciju a i ima i neutralnih postova, koje opet netko doživi kao provokaciju.

Da, lako je knjigu objaviti. Ali imaš ti simpatićnih tekstova, i mislim da bi stvarno bilo zgodno. Na dijalektu se, duhovote Zašto ne bi bile dio kulturne baštine :)

meija, ako pričamo o "renomiranima" to je točno.
No ima toliko umjetnika, koji rade nevjerojatne stvari i hvalabogu postoji internet, gdje mogu svoja djela izložiti i pokazati svijetu bez "umjetničkih elita".
Mnogi su se umjetnici probli kroz društvene mreže - brojem klikova, dijeljenjem. Nešto što još donedavno nije bilo dostuono pa su stvarno bili na milost i nemilost establišmentu.

A što se tiče pobuđivanja ljepote - estetika se mijenja. Danas je lijepo ono što prije nije bilo. Dostupne su nove tehnologije, ali i shvaćanja su drugačija.

Bože, hvala što si nam pojasnio što je gosp. Kršnjavi zapisao među redovima :)))

Ovaj pogled na umjetnost mi se jako sviđa, zapravo nemam što dodati i oduzeti. Ovo: "sposobnost hodanja nepoznatim stazama prenoseći u stvarnost doživljaje s tog puta" mislim da bi mi bio sažetak onoga kako i ja gledam.
Hvala ti na tom komentaru.

I ljudi jesu ljudi, slojeviti. Nesavršeni, i u tome i je ljepota.

Alis, ajoj maturlna radnja :)) Ček mislim da se sjećam svoje teme. Bila je na temu pjesništva ruskog romantizma, s naglaskom na Puškina i Ljermontova.
Ti je bilo u nekom drugom životu... Otišla sam sasvim u druge vode od književnosti.

p.s. Rundeka obožavam. :)

Babs..ok, estetika je promjenjiva, točno, ali neke vrijednosti bez obzira na protok vremena ostaju.
Rijetko koji ovovremeni umjetnik ostavit će trag kroz povijest svog postojanja, bojim se...i zbog hiperprodukcije umjetnosti i "umjetnosti"

Danas se štošta svrstava pod umjetnost, na žalost...

Dan :)

Dan :)

Dobro, to je istina :). Ali se danas i inače svašta stvrstava pod svašta, ne samo u umjetosti.
Previše informacija - kvantiteta na štetu kvalitete.

Moram završavati ručak :)
"Kuharice manje zbori da ti ručak ne izgori" - malo pučke umjetnosti :))))

Pozdrav i ugodan ostatak dana svima :)

Primjer režimskog slikara koji je znao angažirati svoje studente da mu pomognu, a ima svoje je što na hrvatskoj likovnoj sceni...i imat će još niz godina/desetljeća ;)

Dobar tek! :)

(možda san u svemu ovome subjektivna jer moj krug ljudi koje poznam su i likovnjaci i znam kako žive, prezivljavaju..a talentirani su, čak i strukovno priznati, ali eto, radit će po narudžbi da mogu spojiti početak i kraj mjeseca)