Zapisi jednog zavodnika

Slušam tu blesavu pjesmu i došlo mi da se nalijem. Samo ne znam kaj da cugam od ranog jutra?

nešto ljuto, do marende, koju preskočiš..a onda žuju..

PAN ili ŽUJA? Kakav čaj!

votku-martini.:)

Rakijetinu?

lozu, šibensku, il travaricu..

Ricinusovo ulje i rakijetina ona neka tvrda jaka sa 70% alkohola?

il možda da promijeniš glazbu?

nemoj ti onu staru narodnu:"čaše lomim ruke mi krvave"

Ruke lomim čaše mi krvave.

Promijenit ću sebe. Lakše je.

Sexana kaj si navalila s tim forumom!? Ak ti se ide tam onda idi!

Kaleina baš tak!

probaj nesto kaj ti prvo doleti pod ruku

Ma nije puno. 6 do 10 godina na robiji nije ništ prema ovom!

Ne možeš kao prije
u staru birtiju

i kažiprstom lijeve ruke
držati vršak kovanice

kažiprstom desne učiniti
da se pokrene i zavrti

ne možeš više biti
zaljepljena za mene

kao nerazrijeđeni
sok od jabuke

na stolu od iverice
želim da znaš

nema više
otklona nadlaktice

otkaži sve
moje usječene valove

od vesla nasoljenog
trebaju ti jači

jalovi.

Kine i japani su trebali spojiti
obale kao da neki mali im nedopušta
milovanje

otišao sam super brzim gliserom
onaj koji ima žive boje
i troši upaljač smjesu

do vodurine koja ih razdvaja
vukao kine vukao japane
odustao sam

jer su i žive boje sa glisera
odustale mahale rukama

mogao je čovjek odvuči ih razdvojiti
neka sada bude faca
i spoji ih

ne moraju kandidati obećavati
sve preko naših leđa.

Isprva te nisam mogao dokazati,
Tvoja prva pojava je nosila stijeg žene

Koliko god moje ruke progovoriše,
I koliko god u njima stoji mnoštvo hladnih zima
Ti još uvijek hodaš po horizontu noseći stog daljine

Ti si neznana meni,
Heroju smrti,
U tebi su nastale sumorne blizine,
Tvoj stog ni vjetar ne može dirati

Po poligonu školjke si odsutna,
Hladna neznanost je u tvojim kostima,
I moja poezija ostaje još uvijek na te nijema.

vatdafakje to??? :-))))))

Promatram te u kondenziranim maglama stakla.
Tako si krhka da jednim bezobzirnim dodirom mogu izbrisati tvoje postojanje.Ali neću.
Dozvat ću vjetrovite sluge hladnoće.Nek te zamrznu.Da ne nestaneš zauvijek.
Nacrtat ću tvoj akt.Onako iz pamćenja na jedinstvo.Biti ćeš gola u snijegu.
Lagano ćeš tonuti u istopljenu bjelinu.Meka si.Vrela kao oganj paklenih grijeha.
Slamaš me na čestice želja.Pa me slažeš i spajaš fugama ljubavi u mozaik.
Zato vučem linije tvog lika po papiru.Postaješ cjelovitost žudnje iz praha ugljena lipe.
Otpuhnut ću zaostalu prašinu.Prstima osjenčati obline.I gledati te tako.
Nagu na krevetu od zime.
Ja te čekam ispod zdrobljenih vlati trava.Na zemlji žednoj pod smrznutom vodom.
Donesi Sunce kada dolaziš.Nedostaju mi rijeke tvoje topline.
Više ti neću pisati pjesme.
Strah me da se ne ponovim.
Samo su oči zrcalo istine.
Onaj tko gleda jedini zna.

Pobuna na oltaru – reče Kapetan podmornice
I spusti je niže u tminu vode da je ugasi

Pobuna na oltaru – reče Kapetan podmornice
I spusti je još niže u tminu vode da je ugasi

Pobuna na oltaru – reče Kapetan podmornice
I spusti je još niže u tminu vode da je ugasi

Sada leži na dnu tmine,
Oko njene ribe, bezvrijedne hostije i oltari
Kojih nema, kojih nije ni bilo…

Bistra slova uzdaha
u neudobnim riječima

zalud je noga
gola noga
i to što se upisujem na tebe prstima

ne postoji pobjeda svediva u plan
ja osvajč ili ti ugrožena
ja turobnik a ti pomadna
ti gladna me dovoljna

ma kako zaoblili riječ
raspoloživost je laž
i kad zatužiš da li te bar nešto volim
znaj da život ne može stalno nositi kapu na glavi
i da te volim ponekad
(vjerojatno ne i odmah nakon pitanja).

Ideš pajdo!