Svitci s asfalta

Grom, rujan, 2017

Pisala sam ovdje o Nini, psu kojeg sam spasila i koji je spasio mene na neki način. Međutim, kako to često u životu biva, nisam stigla pisati o Gromu. Često ne stižemo, podrazumijevamo, mislimo da imamo vremena, dok jednog dana to više ne bude slučaj.

Priča o Gromu bila je obična priča o psu ljubimcu, a onda ju jučerašnji šokantni odlazak pretvori u nešto drugo. To je bio hrvatski ovčar, mali prgavi neobični pas. Zapravo je pas mojih roditelja, ali puno vremena je proveo s Ninom i sa mnom. Nina ga smatra svojim. Jutros ga traži i zavija.

Smješno i simpatično mu je ime bilo – puno ime Crni Grom, to su mu nadjenule nećakinje kad su bile male – ime za rasnog konja, ali ga je on ponosno nosio. I odgovarao mu je. Bio je posve neobičan i svojeglav pas, omiljen u susjedstvu. Svakoga je primio u dvorište, ali nitko nije smio otići.

Volio je napadati velike pse, a kada bi ga oni svladali, pravio se mrtav. Legao bi na leđa i ukočio se. Kada bi jači pas odustao i krenuo svojim putem, mali bi ga napao s leđa. Jedino čega se bojao su mačke. Njih bi zaobilazio u širokom luku. Poštara nije volio, kao i svaki pas koji drži do sebe.

Mnoštvo je takvih sitnica, osobitosti i ponašanja po kojima je bio jedinstven. I bez kojih od jučer moramo. I znam da kad danas Nina i ja izađemo iz dvorišta i krenemo našim putevima kroz livade i polja da će ova praznina koju osjećam biti kao svemir.

Napisala sam ovu priču jer ju je Grom zaslužio, neka sretno trči nebeskim livadama.

Grom i Nina, ljubav je to bila:

A nee...zao mi Baki...;((

Znam da ce faliti i tebi i Nini. No zajedno ce vam biti lakse od tugovati.

:(( ....

Bok purpi

Ova prva slika je stvarno krasna. Koje boje!

Neka je! Idu mi pesoljpci na onu stvar. I to samo ženskadija oko njih.

Ja sam tražio pomoć i nudio novac za nju, pa ništa! Psi su važniji od mene!

Ništa prosto! Pratnja kod šetnji!

Bezi, purpi, hvala vam na suosjećanju.

Darth... šta tebi reći.. opet.

Nisi ti jedini koji krivi druge. Gledam često oko sebe - smetaju psi, djeca, posao, prijatelji, obitelj.

Ne isključuje jedna ljubav drugu. Može se istovremeno vojeti puno ljudi i stvari. I TO vi mnogi ne razumijete.

Zašto ti ne možeš naći pratnju, ne znam niti u to ne ulazim. Ali sumnjam da su psi krivi.

Wow...vidi se iz slike da je to bila ljubav prava! Kao i tvoja...čuvaj to i kad vrijeme mine...bit će još te naše i pseće ljubavi!

Bakljo ,teško je, znam.
Mogu samo prepisati tvoj komentar meni, prije nekog vremena
"nezamjenjiv je svaki, ali u srcu se uvijek nađe mjesta ", za neku novu ljubav , kad za to dođe vrijeme

sa svakom životinjicom ode dio nas...a onda neka nova taj dio vrati na mjesto, ili barem malo pokrpa rupu, stisne ju da toliko ne zjapi

Oooo bakljice zao mi je... (: Imala sam istog hrv.ovcara ...i tocno si ga opisala.. cuvar pod br.1
Mozeas uci u dvoriste , ali ne mozes van. Beba u svome , ali nevidjeni borac i cuvar za svoj teritorij.
Pametni psi i umiljati... i to je ono najgore sto se vezemo za njih i sa njima ode dio nas..

Rip grom. Odmah idi po drugog psa kojem ces pruziti dobar zivot znas i sama da ce zahvalnost biti neizmjerna a tebi ce pomoci preboljeti

?? :O
tužno, zavuku se pod kožu
pa se počne i pričati sa nima, a oni na svoj način odgovore, komuniciraju
a onda ih neko vrijeme očekuješ da se pojave na onaj svoj način
ili izvedu neki svoj štos
pa skužiš da neće, jer ih nema :((
a kod mene a prekjučer susjedova labradorica azra
isto ošla:((
eh

pas grom
mislim da ima neka takva tema u hr. udžbeniku u nižim razredima osnovne
traži se- pas grom
pa je moguće od tuda ime :))

Hr ovčar

kažu neki pisani tragovi da se tvoj Grom , izgledom nije mijenjao još od neke ..1400stote godine

Šmrc. Vrijeme je za još jednog :-)).

Hvala svima za komentare, dragi ste :)
Bude drugi paso, kad malo prođe vrijeme.

Istina, hrvatski ovčari su nepromijenjeni, mali divljaci. Imaju još jake instinkte čuvara. Zato i ne puštaju ljude iz dvorišta već skupljaju u stado :)). Znao se Grom kao mlađi zaletavati prsima u nas i gurati nas, kako što se ovce guraju.