Svitci s asfalta

Slikala: listopad, 2017.

Dok sam jučer šetala svojom uobičajenom rutom, primijetila sam da se jesen potpuno pokazala u svojim bojima. Učinilo mi se to nekako naglo. Još neki dan je bilo zeleno. Prvi mraz i otpast će lišće, pomislila sam. Ciklus prirode - ciklus života.

Sjetilo me to na prekrasan dokumentarni film „Samsara“. Sam je naziv sanskrtska riječ koja simbolizira vječni ciklus života i smrti. Pogledala sam film kada sam došla kući, nevjerojatnu „vođenu meditaciju“ kako ga nazivaju, koja navodi na razmišljanje o ljudskoj vrsti i svijetu kojeg stvaramo milenijima. Ljudima i prirodi u neprekidnom plesu.

Okružena lošim vijestima, ružnoćom, medijima i pop kulturom koja traga za senzacionalnim, mračnim i tragičnim, bježim često u prirodu. Kako bi se regenerirala, napunila snagom i očistila misli, odmaknula od ljudi, zaboravljajući ponekad da i čovjek može stvarati ljepotu koja stremi onoj božanskoj ili prirodnoj.

Možda zato i volim umjetnost – podsjetnik da smo više od organizma, od krvožednih stvorova koji uništavaju sami sebe i planetu – da smo više od krvi, znoja i suza.

Izgubili smo onog trena kada smo odlučili pobijediti prirodu, Svemir, Njega …, ali smo putem stvorili i nevjerojatne stvari. Ne samo one materijalizirane, već i one fluidne, neopisive – tvorevine duha, duše intelekta i srca.

Čovjek se pita o smislu. O svojoj svrsi. A dok se on pita, život se odvija u svojim ciklusima. Primijeti, ovako kao ja danas, da je došla jesen. Iznenadi jutarnja magla, Sisvete su na vratima, tmurni dani. No dođe i zima, proljeće, ljeto…
I što ostaje – učiniti najbolje što mogu i znam. U međuvremenu uživati u sitnim stvarima – nakon šetnje, popiti topli čaj i pogledati inspirativni film.

Ja ću i danas pogledati jedan od ovih sličnih filmova, bez govora i razmišljati slušajući glazbu i gledajući dojmljive slike.

Linkovi:
Samsara (2011): Link

Baraka (1992): Link

Trilogija:

Koyaanisqatsi (1982): Link

Powaqqatsi (1988): Link

Naqoyqatsi (2002): Link

Još dvije s fotografije jučerašnje šetnje:

Ko šipak pun koštica. :-D

''Učiniti sve što radim, najbolje što znam'', to je i moj imperativ!

Lijepo razmišljaš.
Fotografije zaslužuju sve pohvale.
:)))

Bakljice :)) Gledajući ove tvoje fotografije koje su izvrsne, imam ponekad osjećaj da hodimo istim "divljim" puteljcima...uočavamo iste sitnice koje su tako divne u svojoj čistoći....I nije to bijeg u prirodu, već naša potreba, biti spojen na neki čudan način s njom. Proživjeti tu energiju koju nam daruje, očistiti misli...upiti ljekovitost boja...ima tu puno toga, no, ti si pametna curka i to već znaš :))))
Vidiš, jednom daaaaaaaaaaavno, mene je moje dijete zadivilo (jesu i ovi ostali dvoje na svoj način ) upravo s onom dresurom o kojoj sam pisala...i začudila se. Od kuda njoj sve te spoznaje, koje je "istresala" na prvu. Gdje nam to stoji pohranjeno? Imam li i ja to u sebi negdje zatrpano? No, nastavila sam trpati svašta u svoju tintarelu, puuuuno čitala, filozofiju posebno, tražila odogovore u mudrostima diljem svijeta...Jednoga dana,opet davno, nakon jedne poruke koja je glasila ovako : Imaš li ti išta u svojoj glavi, osim tuđih misli...??? Uhhhhhhhhh :))) I prestala čitati...tražiti izvan sebe...Sada, odem u tišinu, odem u prirodu...i dobijem onoliko koliko mogu spoznati...:)) Eto, malko se opet ja razbrbljala , ali si mi draga, pa ja to onako iz srca :))

lijepe fotke..
boje su čarobne

Jednostavno genijalno! Ima bolja koju se ja ne usudim slikati!

ponekad bojama iz prirode crtamo svoju dušu, kao ti npr sada! nažalost, i ja sam danas bila u prirodi ali kako mi je duša prazna tako nema nit boja..slika...možda zbog sutrašnje ablacije? ponekad ništa i nitko ne može izliječit dušu osim...vremena. ali ta nepodnošljiva izvjesnost trajanja i nemogućnost izbora...hm...zašto se ponekad čini da vrijeme stane?

"U međuvremenu uživati u sitnim stvarima " i ja sam danas imala moju malu obitelj na ručku, bila u šetnji među lišćem, po povratku pojela pečene kestene ,male-velike stvari..
a kasnije ću pregledati ove tvoje linkove , baš me zanimaju :) .

Hay Baki...bila je to super setnja, ocito....;))
Biti u prirodi i sto dalje od losih vijesti...napuniti baterije za novi tjedan, stvarno nam dobro dodje.
Slike su lijepe a linkovlje si budem tek poslusala...

Dobro jutro svima i hvala na komentarima :)

Purpi, samo ti meni piši, volim ja to sve pročitati :)