Moje misto na webu za pričat pizdarije

Danas sam putovala vlakom doma sa posla. Nasuprot mene sijedio je vrlo zgodan mladi momak. Razgovarao je mobitelom s, kako sam razabrala, majkom, a onda i ocem. Student iz Zagorja. Brucos ili 2 godina faksa. Adolescent u svakom slucaju. Promatrala sam ga i pomalo prisluskivala razgovor. Vrlo je zgodan, cak lijep. Kosa, koza, ruke, visok, stasit momak, zgodan muskaraca, a opet s toliko djecjeg u sebi. Negdje na putu da postane muskarac, a toliko blazi, neviniji, neoptereceniji, prostodusniji od muskarca. Lijepa je to dob. Sretna i neopterecena. I doslao mi je neki nalet njeznosti, nalet da ga majcinski pogladim po sjajnoj, glatkoj kozi lica i kazem: Zlato, tako si lijep.