Svitci s asfalta

Fotografija: Anka Zhuravleva

Ponekad je teško reći kada završava jedna, a počinje druga priča. Preklope se ponekad, a zna biti i da ova prošla prati novu kao sjenka.

Kada nam netko prestane nedostajati? Onda kad ga prestanemo voljeti. Ili ga prestanemo voljeti upravo onda kada prestane nedostajati. A možda to uopće nije povezano. Neki nedostaju i prije nego odu.

Koliko možda… koliko ponekad.

Nekad nedostaje taj netko i prije nego ga upoznamo. Uvijek kad slušam „The day before you came“ od ABBA-e, razmišljam da je to sve upravo tako. Živim iz dana u dan, bavim se svojim dnevnim aktivnostima. Neki dan je bolji, neki je lošiji, ali se nižu, u pravocrtnom gibanju.

Onda bane u život ON. On pisan Caps Lock-om. Neki ljudi u život ulete kao uragan i protutnje kao uragan. Ostave iza sebe ruševine. I svejedno nedostaju.

Prije nego dođe, osjetiš ga. Čezneš za njim. Kažu da je noć najtamnija pred zoru. Kažu da netom prije nego upoznaš svoju srodnu dušu, osjetiš najveću usamljenost. Usamljenost duboku kao bezdan. Kažu da je sve to za ljude. Kažu…
I tako se zapis o nedostajanju pretvorio u zapis o čežnji. Možda je to isto – možda su to lice i naličje istog zlatnika.

Ne sjećam se dana prije nego si stigao, ali TAJ dan je ostao trajno upisan u memoriji.
-----
Link

ABBA – The Day Before You Came

I must have left my house at eight, because I always do
My train, I'm certain, left the station just when it was due
I must have read the morning paper going into town
And having gotten through the editorial, no doubt I must have frowned
I must have made my desk around a quarter after nine
With letters to be read, and heaps of papers waiting to be signed
I must have gone to lunch at half past twelve or so
The usual place, the usual bunch
And still on top of this I'm pretty sure it must have rained
The day before you came

I must have lit my seventh cigarette at half past two
And at the time I never even noticed I was blue
I must have kept on dragging through the business of the day
Without really knowing anything, I hid a part of me away
At five I must have left, there's no exception to the rule
A matter of routine, I've done it ever since I finished school
The train back home again
Undoubtedly I must have read the evening paper then
Oh yes, I'm sure my life was well within its usual frame
The day before you came

I must have opened my front door at eight o'clock or so
And stopped along the way to buy some Chinese food to go
I'm sure I had my dinner watching something on TV
There's not, I think, a single episode of Dallas that I didn't see
I must have gone to bed around a quarter after ten
I need a lot of sleep, and so I like to be in bed by then
I must have read a while
The latest one by Marilyn French or something in that style
It's funny, but I had no sense of living without aim
The day before you came

And turning out the light
I must have yawned and cuddled up for yet another night
And rattling on the roof I must have heard the sound of rain
The day before you came

prokleto je reći da netko piše caps-om ...i da je otišao dok je još tu.
ali točno znam o čemu pišeš.bio tamo.
čestitam na izrazu.

wow...upravo mi je ovaj tvoj zapis danas rekao sve! jer, upravo se tako osjećam...day before! i kako si to samo dobro opisala...a sad idem čitat abbu...sigurno su i oni dobri!

abbu znam...
znam ritam i osjećaj te stvari.

pjesma i nije bog zna kaj...al riječi su fantastične..kao i ova tvoja fotka jako prikladna. da, jedno je što činimo (moramo) a drugo je što želimo činiti? reklo bi se, postoji vrijeme prije i poslije...njega...nas! a nedjelje su baš onak sive i prikladne za crtanje...likova...sjena...slušanje tišine...i da, "I must have left my house at eight,..." so dear...tnx again!

u stvari, nedostajem sama sebi...takva s njim..i to nije nenadoknadiv gubitak....jer mene će uvijek biti..zanj! (on je samo jedan od, a ja sam konstanta...tako treba gledati i onda ne gubimo ništa...jer sve imamo saa sobom...u sebi...a on će doći...nažalost i proći....mijena stalna samo jest)

vvvoooooooooooooooooooooooo
mai

U tim nekim preveranjima, mislila sam da žudim za mirom. I jesam, ali ne ova makinalna.
I iako ima utjehe u svakodnevnim radnjama, nije dobro kada nastupi tupilo.

i da pjesma je ono.. tipična Abbina linunada haha
Ali riječi gađaju u cilj.

"It's funny, but I had no sense of living without aim
The day before you came
And turning out the light
I must have yawned and cuddled up for yet another night"
mislim da razumije svatko tko je neko vrijeme bio sam

eh đuro...ak znaš da ljubav boli ne znači da manje voliš? ili da se ne usudiš? ja barem ne...jer uvijek sam za...čeznem (kak veli baklja) za njom! i ona se u pravilu dešava (ko ona u desanke maksimović)...jedino što ne znam dal da ju želim il ne želim onak, želiš dok ne dolazi, a kad dođe...nekak počneš krzmat...pa zagledat, pa preispitivat...često ljubav u začetku već ugušimo i zagušimo...no ak preživi...živi! (zaljubljenost je nešto drugo od ljubavi...ali idu ruku pod ruku)

mai, ovaj zadnji komentar je sukus
hvala ti :)

eh baby...žudiš za mirom u nemiru ljubavi! i ja želim neki mir...al ne mir bez emocija...i s emocijama može čovjek lijepo i mirno živjeti, dapače...kad se stišaju...kad traju...to ja zovem živjeti dragost...jednom sam jedan blog (dobaar) napisala na tu temu...potražit ću...

tko zna...možda je i ovaj neki dan....prije? poslije sigurno jest.

ne mai..
znam šta je ljubav
i ne želim je nikad više u svom životu
poštujem,uvažavam...
ali ne volim nikoga osim moje djece.

Razmišljam danas i o zaboravu. Ljudi koju su zaboravili nas i koje smo mi zaboravili.
Ne znam jesam li onda pristala "na manje" ili sam se nadala da će biti vrijedno sjećanja.

bol opominje na stvarnu opasnost

pa da, mir u sebi, ali ne prigušene emocije. I znam da to je moguće, nism samo sigurno može li trajati
mai, probaj naći tekst, dobar tekst vrijedi ponoviti.

djuro, misliš da ne možeš više ili ne želiš ?

mogu ja sve...ali ne želim.
i sve više me čude ljudi koji prželjkuju veliki vatromet.
veliki vatromet te spali.

Haha spali istina. A opet, da, nadam se.. možde ne vatrometu, nije to najsretnija riječ.
Nego tome nekome btino drugačijeg od drugih. Tko čini razliku.
I ako se to već dogodilo, imamo li pravo na još jedno?!

dešava se ono šta mi želimo

U tome ima istine

Moram poći, želim svima ugodan ostatak večeri

pođi

eh, vratih se da začinim ovaj tvoj tekst...upravo je to ta razlika...kak pjeva ova žena (prekrasna mjuza)

https://www.youtube.com/watch?v=OmBxVfQTuvI

Bakljice :) Ja dodam malo M. Krleže...Čežnja
Događa se to u jesenjoj noći,
kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug,
i kome bi mogli da pišemo pismo.
Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama.
Pismo bi mu pisali a njega nema.

navika je prokleta stvar. Zbog navike nedostaje i onaj tko ne bi trebao nedostajati, a i ljudi ne mijenjaju ono što ne valja.

I uz dužno poštovanje damama koje su jako zaljubljene, ali nikad nisam shvatila kako netko može voljeti lošu osobu, ili nekog tko je prema njima loš. To sigurno nije ljubav, nego mora imati neki drugi naziv.

Dobar ti dan,BB.. Mai je sve napisala " ...mir u nemiru ljubavi" i sve ostalo.. a i link..

Ja ću samo na ovo tvoje " I ako se to već dogodilo, imamo li pravo na još jedno ?!" .. nema pravila, i ne mora To biti "once in a lifetime", stoga , neka prst bude spreman, iznad Caps Lock-a ;)

mai i purpurna, super ste nadopunile tekst.
Svaka na svoj način, prekrasna glazba u linku i lijepi stihovi

Hvala Vam, cure :)

pogni, ima navike naravno. Navikavamo se i na dobro i na loše.

Ne znam što se sve može zvati ljubavlju, ai ima puno oblika. Zašto je netko s nekim lošim ili lošim za nekoga, isto ima dublje razloge. Svakako se slažem da treba mijenjati i otići iz toga.

Golden, nije, slažem se.
Ne vidim vezu s tekstom doduše.

alis, strah me tipfelera ;)))

SAMO DA NEKAJ NAŠVJLJAM,,,,NEMAM POJMA O KOMU IJI ČEMU!!
BITNO DA SAM SE POJAVIO!