'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

I tako sporo prolaze minute
dok čekaš da dođe ,da se pojavi....čuješ kucanje sata na zidu i nešto škripi tamo negdje....ko tajni prolaz i davnog doba....pod nogama kao da je beton nekog novoizgrađenog dijela grada...odzvanja čvrsto i bolno kad žuriš ne pazeći gdje staješ....i zvuk šalice s kavom koji dosad nisi čuo...udara o stol i bubnja tisućama tampana...vlastiti dah bude ko bura usred kanala....fijuće,prekida,zviždi pa nestane i tek tada vidiš da prestaješ da dišeš....da svaka sekunda oduzima zrak ....otupljuje misli....i misliš sigurno će skoro mrak....a tek je prošlo pet minuta...a zvono šuti....ne daje znak.
Čekat ću još malo-kažeš sam sebi pa krenes i staneš jer ne znaš gdje si krenuo....valovi misli nikako da se skupe pa odšetaš tamo do one stare klupe....na njoj imena urezana,svježa....kao u đačko doba .....dok smo se smijali parovima što sjede tu i zaklinjali se da mi to nikad nećemo raditi....a sada tu imena pišu baš kao tvoje i moje i ne znam tko je to igrao se našim nadanjima.

o da...klupe naše mladosti? sada priželjkujem klupe naše starosti...u dvoje! btw volim tvoje fotke vidjet...al volim i tvoje zapise čitat!

KOJU PAK SAD ČEKAŠ?

Lijepo :)

mai,klupe su nam suđene

kjele.ne čekam.samo gledam sa strane:)

tnx alis:)

Ja sam jučer razmjenjivanja poljupce na klupu na Zrinjevcu. Bilo je lijepo vratiti se u mladost
:-)

Lijepo :)

Nekada kad se nešto čeka, nstrpljivo ili uzaludno, imaš osjećaj da netko pomiče kazaljke unazad.

Alex!!!!:)))))
To mi je izuzetno drago čuti..:)

Bibi,očito neke stvari mogu biti vremeplov.:)