Svitci s asfalta

Podvodna fotografija Romi Burianova

Link


Potaknula me purpurna da sročim jedno pismo. Nije to pismo upućeno nikome posebno, više kompilacija misli koje sam u nekim periodima života trebala reći ili napisati. Nije fikcija, ali nisu ni činjenice sasvim. Pišem prema raspoloženju, vrlo vjerojatno neće biti romantično. Zapravo, bit će to neljubavno pismo. Pismo poslije.

Nezaboravljeni,

koliko mi je tvoja šutnja rekla. Primijetila sam da si sve nemirniji, da je „mi“ sve češće bilo „ja“ kada bi govorio o planovima. Primijetila sam, ali nisam ništa govorila jer sam se bojala da će te to još više udaljiti. Sve češće je bivalo da zalupiš vrata i odeš u ljutnji. Ljutnji zbog sasvim trivijalnih stvari. Odjednom je sve što je na meni bilo dražesno i simpatično, tebi postalo iritantno.

Dugo te ne bi bilo. Kada bih pitala gdje si bio, odgovorio bi da si šetao. Sjedio bi šutke, stisnutih usana, ukočene brade. Prvi put mi je tvoje lice izgledalo staro i .. ne znam.. zlo.

Taj put mi je pao pogled na ruke i vidjela sam da drhte. Pojmim svu bol trenutka i zazebe me oko srca. Poslije sam uvijek pričala da sam znala da se nećeš vratiti, ali nisam. To sam dodala kasnije kad bih prepričavala tu priču. Uljepšano, da odjenem sramotnu golotinju trenutka. Rijetko koja riječ siječe tako kao - kraj.

Nisi pitao kako sam. Jesi li se pitao kako sam? Jesi li mario? Jesi li me ikada volio? Zaboravi, nije važno.
Dobro sam. Bolje. Dobro je možda pretjerano. Dobro bih bila da sam ti sočno opsovala. Tada. Da sam izbacila sve prešućeno.

Neću ti reći hvala za sve. Neću ti reći hvala za teret kojeg nisi znao nositi i kojeg si izbacio sa svojih ramena, ravno na moja.
Za jedno ću ti ipak reći hvala.

Hvala ti što si otišao!

znas kak se veli za ovakve stvari...citaj ono sto nije napisano.

i jos onak..usput..nijedna zlica ne ruzi sama...

Ovaj komentar nije da budem muski solidaran...vec ono.. okreni list i vidi kaj pise na drugoj strani..mozda ce ti se manje svidjeti nego ovo na prvoj strani, ali ces moci lakse..i mozda cak i znati... oprostiti. Istina je, da za to treba i znatna kolicina snage..i jos pokoja urodjena ili naucena sposobnost,...da ne duljim.. :)

"..sve sto se desilo u mom zivotu, napravilo je od mene osobu koja jesam. Iz istih razloga ne bih nista mijenjao, jer ima jos gresaka iz kojih moram nauciti, a mozda su ove misli bas jedna od tih gresaka..." - nbelite :)

Osmjeh domacici ostavim-:)

hm...baš ljubavno! kao da si me pitala...iako su ovakva ljubavna kad dolazi...ljubavi boli! btw pempe, možda tako misliš (citiraš jer za sve događaje u životu postoje neki citati,, jer ono što je doživio jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi) zato što ti nisi...otišao? nema objektivne istine, uvijek je ona subjektivna, but...istina ipak postoji! kad se dvoje ljudi voli tada se poznaju i prepoznaju. možda i bollje ono drugo do li ono samo? normalno govorim o nama koji gledamo, vidimo...i volimo! pa i praštamo. ja ću dodat bakljo, hvala svakom tko je bio u mom životu..neki su me naučili kako živjeti (mene) i kako dijeliti a neki su me naučili kako ne (kako biti mrtav za ljubav)! na koncu, nitko ne odnosi ništa od nas kad odlazi...odnosimo mi sami, donoseći!

Od zla se treba udaljiti. Dobro si prošla. Zamisli da ste tako proživjeli 10-tak godina. Znam ljude koji jesu... Život im je vreća žuči koju nose sa sobom.

nek si ti njemu rekla ..
makar i ovak

šutnja je ukopnik svega dobroga

kazu da je sutnja zlato , al nazalost je veliki teret .. iako zlato - teret ima smisla

Uvijek...uvijek treba pričat..pa če već nekako ispast..gore ili bolje,neizvjesnost je najgora,izjede te.

Koliko sam ja (nerazumni) razumio Baklja je ovo pismo i ovu situaciju izmislila
a ne doživila i napisala nekome.Ja mislim da se ovake situacije "Šutnja" dešavaju
kada partneri vode brigu svako o sebi,a ne jedno o drugom,puštajući istovremeno
da ono drugo vodi računa o njemu.Dešava se kada malo vremena provode zajedno
i kada ne razgovaraju jedno s drugim dok je sve u redu,dok još ima ljubavi kod oboje.
Ne kaže se uzalud "Daleko od očiju,daleko od srca"
Zato što više zajedničkog vremena i razgovora da ne postnemo stranci.
Kad postanemo stranci onda je kasno za zajedničko vreme i za razgovor.

Baki ;)
podvodna fotka...super.
Kraj pisma je najupecatljiviji.

https://www.youtube.com/watch?v=V6HaijesNEE