Svitci s asfalta

Tragovi stopala budističkog svećenika u drvenom podu)

Link na članak: Link

Često pišem o tragovima koje su ljudi i događaji ostavili na meni ili mome životu. Napišem i koju o tragovima koje je ostavilo vrijeme. Vidim jutros bore kod obrva, dok sam se umivala, na hladnom jutarnjem svjetlu još su izraženije. Ne smetaju mi smijuljice, nego ove koje sam primijetila danas, od mrštenja. Znači li to da sam se počela više mrštiti nego smijati?

Tragovi nezadovoljstva. Mislim si, morali su oni ipak nastati kroz vrijeme. Kao što more dugo i postojano usjeca svoje tragove u kamen. Sjeti me to na članak na kojeg sam naišla neki dan, o budističkom redovniku koji je upornim molitvama na istom mjestu ostavio trag stopala u drvetu.

I, kao što to biva, kad obraćaš pažnju na sinkronicitet, poklopi se da mi u pozadini svira Caro.
Pjeva ona meni:
„All my steps are memorized
Swaying to a rhythm so nice.
Patterns of my feet tattoo the floor
They're frozen there like ice.“
(Caro Emerald, „Ghost of you“)
Link

Misao mi dalje odluta na tragove koje sam ja ostavila na drugima. Za mnoge vjerojatno ni ne znam. O nekima ne želim razmišljati. Bavim se sobom, jer se u konačnici, uvijek bavimo sobom. No pitam se ipak, jesam li ostavila trag. Ne mislim na onaj veliki, trag u svijetu i smisao života. Već onaj, mali, ljudski. Koji i nije tako mali.

Pričamo često, pa i ovdje, kako su nas oblikovali ljudi i događaji. Zato smo to što jesmo. A kako sam ja oblikovala druge? Jesu li dobili ili izgubili. Jesam li ih obogatila ili opljačkala? Jesu li ostali ili ih vrijeme prebrisalo? Da li je to uopće važno?

Voljela bih vjerovati da su moji tragovi lijepi i plemeniti kao patina. No, ne mogu to tvrditi sa sigurnošću.

Bakljice :)) Si vidjela ono moje purpurasto drvo ?? Si vidjela kulike bora na njegovj kori??? A tako lijepo cvijeće rađa još uvijek....:) zato, neki tragovi moraju ostati i na nama vidljivi... :) A što se tiče tih bora mrštilica..ja čitala da one često nastaju i upotrebom tehnologije. Koristimo mobitele, ekran kompa i kut gledanja nam nije usklađen. Glava je nagnuta , i često se nesvjesno mrštimo na ono što čitamo ili gledamo. Piše još nešto i o mišićima čela u tom položaju. :) I to je jedan od uzroka :) Kokosovo ulje, i osmjeh na lice :)))

ma imaš pravo, purpi, sve je to od tehnologije :)))
Idem ja zato u prirodu i uhvatit sunca, dok ga još ima :)
Evo i osmijeh :)

Ejjjjjjjjjjjjjjjjjj, Bakljica...ponesi fotić :)))

Previšee si nostalgično depresivna! Što ti se dogodilo? Sama? Ljubav prošla? Neka nevolja?

Uhvatio me smijeh! Komentar na blog ispod:"...citirati ću Baklju!" Znači pumpaš ego blogom! Jadno!

Darth, strpljenje mi je na izmaku s tobom. Tvoji komentari i tvoji zaključci obično nemaju veze s tekstom.
Uvažavala sam do sad da si drugačiji pa sam puštala.
To danas prestaje. Ovo ti je drugi žuti

ZNAĆI CJVENI!

jutro, bb.. a ja volim vjerovati da jesam,ostavila traga, negdje, na nekim ljudima, kroz čiji se život nisam samo "prošetala" .
I znam da i ja imam tragova drugih, po kojima još hodam, svjesno ili ne.. ..
o borama mrštilicama neću , starija sam pa, normalno je da ih imam , jednako kao i smijalica , al' s godinama, kako i vid slabi, skinem naočale,pa se onda pogledam u ogledalo i sve je punoo bolje kad nije "izoštrena slika ;)

Jutro alis :)
Ostavili smo sigurno. I za te znamo.
Ali razmišljam o onima za koje ne znamo.
Srela sam nedavno prijateljicu iz mlađih dana, s faksa. Nismo se dugo vidjele. Otišle na kavu i tako pričale o svemu.. najviše o prošlosti jer nas to veže. I došli tako na jednog zajedničkog frenda, koji je u nju bio smrtno zaljubljen. To je bila javna tajna, svi su to znali. Dugo je patio za njom, znam jer sam ga sretala i poslije.
I sad se uspostavilo da ona to nije znala. Znala je da ju simpatizira, ali nije bila svjesna koliko je to jako. To je jedan od primjera tragova kojih su ljudi nesvjesni.
On je dugo odbijao od sebe druge žene.
Ima more takvih primjera. Recimo kad neko usputno sitno dobro dijelo nekome primijeni život na neki način, jer ga motivira, podigne..

Kada bi nam ljudi koji su nam u zivotu nesto znacil iskreno rekli kakav smo trag na njih ostavili...koliko bi mi bili zadovoljni, izrecenim i da li bi se jako iznenadili...? Mozda bi se malo izmijenila nasa slika o nama samima...tko zna?? (samo malo "teskih" razmisljanja u ovo sivo kisno popodna)
Poz Baki...;)

Dobar dan, bezi :)
Mislim da bi nas iznenadilo svakako - i ugodno i neugodno.
Nekako čovjek najčešće polazi od sebe i ne možeš uvijek pojmiti kako to drugi doživljava.

Babilonska, ne znam kakav si trag ostavila drugima ali imam dojam da su svi tvoji tragovi lijepi i rezultat su dobrih namjera. OK, znam da nekad popizdiš pa napraviš nešto čine se na ponosiš. Mislim da svi to činimo. Dobro je ako se pokajemo. Znači da ima još duše u nama :-)
Znam da si u meni ostavila lijep trag. Čitajući tvoje blogove često sam imala ljepše večeri. Misli si mi skrenula u ljepše odaje :-)

Često negdje,nekom ostavimo trag a da nismo ni svjesni toga...nenamjerno..kao što i nama netko odtavi nešto,nešto što odma ni ne zamijetimo nego s vremenom primjetimo da smo postali drugaćiji..sličniji.
Lipo si nas potaknula na povratak,u sjecanja.