Svitci s asfalta

Uslikala u veljači, 2017. (Konfeti s Venecijanskog karnevala)

Danas je točno godinu dana od mojeg prvog zapisa na ovom blogu Link



Red je, ovom svečanom prigodom, nazdraviti svima vama, cijenjeni kolege Blogeri .

Zdravica

Podižem ovu času
u zdravlje naših iskričara.
Dragi iskričari, blogeri,
admini, pevetaši,
i ostali prolaznici namjernici.
Poželimo svima
sreću u budućnosti.
Da na Iskrici imaju
poruke, udvarače, simpatije i kontakte.

Neka im sve zlo od profila bježi.
Neka im se rodi ljubav.
A na Blogu neka budu
sva zdravi i veseli.
Živjeli!

Al' je lipo, al' lipo
na Blogu biti.
Al' je lipo, oj djevojko,
na Iskrici biti.

Blogirati, blogirati,
i blogerom se se zvati.
Blogirati, oj djevojko,
i blogerom se zvati.

(Unakažena Kićina „Kumova zdravica“)
Eh, tko zna, možda ćemo nekima i pravu svatovsku.

Kako slavlje ne može bez plesa, pozivam bas da se pridružite plesačima koji već uživaju na plesnom podiju:

Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra - Dance of Joy
Link

Živjeli vi meni sto godina!

P.S: Vidim da nisam odgovorila čovjeku na tom prvom postu, od čega je burek.

Od mesa. Ostalo su pite.
:D

Zivjela i ti :)

:))

Oooo... Pa ti si tu već godinu dana! A ja sve mislila, ti si neka nova... Novija od mene :-)
Drago mi je što si tu. Volim čitati tvoj blog. Ni traga od mržnje ili zloće, samo dobre vibracije.

...neka je sretno :)

Živjela i ti, Bakljo! Zdrava i vesela :))


a link je odličan !!!

Eto ti ga na, itgubila blogersku nevinost pri godinu dana :-)

Nek sljedeca blogerska godina bude lipa vesela zdrava e

Lijepo je vidjeti da postoji mladi bloger bez pretjeranog egoizma,koji ne određuje drugima što će raditi,pisati ili stavljati slike ili kako će to raditi i koliko puta. I neće se hvaliti kako nekog čita a nekog ne.
Ostani kakva jesi.

Poz "maloj"....mi stariji te tako zovemo.....mala al prilipo svitli :)....e da..sretna godišnjica....meni su tri....jel tek ili več?!;))

Aj, živila i kapu nakrivila!
,)))

želim ti još puno pisanja al ne ovdje! nadam se da nećeš dočekat slijedeću godišnjicu bloganja na iskrici? još manje ti želim pet...ne daj bože deset (ko što sam ja) godina pisanja ovdje? jer, sigurna sam da ženi koja nije solo ima daleko više ljepših i boljih mjesta, ljudi gdje možeš pisati i gdje možeš svve reći! meni je to uvijek bio moj partner...s njim sam mogla pričati (ili pak nisam) sve to što godinama ovdje već pišem! istina, pišem zato što sam oduvijek pisala i to volim, na dejting sajtu isključivo pišem otkad sam solo (ili uglavnom)! nisam još srela nikog zbog koga bih otišla sa ovog mjesta..jer to bi značilo da imam ispunjen svoj ljubavni, emotivni,, intelektualni i partnerski život i odnos te mi ne treba dejting sajt! takvo što nemam već 10 let...iako je bilo pokušaja puno. neki su čak i potrajali i dali nadu da bi mogli biti pravi odnos muškarca i žene. jer, bilo koja osoba koja ovdje piše a ima partnera nekaj joj nedostaje, ne osjeća se posve ispunjenom i onda je tu...ovo je ipak dejting sajt ma što tko mislio ili reko! priče tipa da ovdje pišu jer imaju potrebu za pisanjem su floskule. jer, postoje blogovi i blogovi na kojima ljudi pišu, posstoje sajtovi poezije, postoji instagram i druga mjessta za fotke....možemo mi seba zavaravati da smo ovdje zbog svega drugoga a ne zbog ostvarenja partnerstva...al ja vam nisam niti ću ikad vjerovati! isprika, morala sam ovo reći...jer biti bloger na iskrici nije bog zna kaj osobito ako zadnju godinu dana pogledamo što i tko ovdje piše, crta, priča...ajme, sačuvaj me bože takvog bloga. sram me biti tu, a dođem povremeno se i ja pokazat, prokazat a bome i vas. tek tolko da se ne zapustite! ajd, uživaj (nije tipična čestitka al nadam se da od mene nju nisi nit očekivala?)...stay well

đipsići su ti super kao i scene iz ovog filma...gledala, al se nemrem sjetit koji je?

;))

većina je blogerima postala ne stoga što ima što reći, već zato što nema kome reći (ima li što reći nije niti bitno, čemu svjedočimo svaki dan upravo ovdje uz časne iznimke koje uvijek čitamo a ne dolazimo im reći dobro jutro, dobar dan i laku noć)! blog je mjesto koje nas sluša, čuje...kojem pričamo i pišemo i kad nikog nema...jer nam daje nadu da nas je ipak netko čuo? a bliskost je nasušna potreba čovjeka, osobito kad odu svi...djeca, supruzi, roditelji, posao...i kad ostajemo samo mi! u tom smislu ovo je nasušno potrebito mjesto i dobro je da postoji...za sve one osamlljene, same, ostavljene, razočarane...za sve nas koji nemamo kome reći dobro jutro, laku noć i dobar ti dan...partnere moj! ali dobro je da ne lažemo niti sebe niti druge? većina ipak to čini, al ja vam nisam saučesnik!

prva je najteža..
ostale idu ko na traci :)

Baklja puta 10 želim...
......... a Percetu osmjeh:-)

Bakljice :) Ja tebi želim da te nađe ili da ti pronađeš biće koje će te upotpuniti, s kojim ćeš moći poći u duge šetnje, s kojim će ti dani biti puuuni, i noći ofkors :)) Iako volim da si tu, i guštam u svitcima tvojim, želim ti da te Ljubav odnese s ovijeh prostora :))

Pozdrav svima :)

Hvala na komentarima :)