O životu

Nakon sedam dana kiše i magle danas sunce.
Nakon sedam dana provedenih u sobi danas sam bio veći
dio dana proveo vani među ljudima.Na suncu je bilo toplo
a u hladu bogme i prohladno,malo sam i ozebao,ali nema
veze bilo mi je lijepo i sretan sam.
Nisam sretan samo zbog lijepog dana,sretan sam i zbog
toga što sam živ i zdrav (distrofiju ne računam) od nje me
ništa ne boli.Sretan sam i što sam solo i nikome ne falim
nikome ne polažem račune.
Sretan sam i što skoro nikakvih obaveza nemam pa se
mogu u potpunosti posvetiti sebi,ugađati sebi koliko to mogu.
Sretan sam i što imam mamu,braću,sestre i prijatelje.
Sretan sam i što na iskrici imam jednu posebno dragu
prijateljicu s kojom se dopisujem skoro svake večeri.
Sretan sam što ona pored svih svojih obaveza,svakodnevno
nađe i volje i vremena da priča samnom.Da mi ispriča sve
što se kod nje događa i što sasluša što se kod mene
događa.Sretan sam što me smatra svojim prijateljom
i što sam ja njezin prijatelj.
Međutim u svu tu sreću,baš večeras u mene se uvukla
i neka tuga.Tuga koja nikada nije nestala iz moga života.
Otkako se pojavila tu je u meni,ali zadnjih desetak
godina bila se primirila,čučala je u jednom kutku moje
svjesti da bi danas izbila na površinu.
Već 17 godina ne idem na mjesta gdje sam išao 10
godina s njom.Ne idem na obalu Vrbasa,ne idem u park
ne sjedim pored fontane,ne idem u pozorište,na koncerte.
Pozorište sam zavolio jer ga je ona voljela.Od kako nema
nje ta su mjesta izgubila svoju draž.
Već 17 godina ne gledam što ona zagleda u izlozima da
bi to ja kasnije kupio za nju,jer ona nije voljela trošiti
na sebe nego na mene.Već 17 godina ne kupujem dinje
i domaće jagode jer ih ja ne volim i ne jedem.Već 17
godina ne kupujem skupe prve krastavice i paradajiz
pakovane u celofan po nekoliko komda.Ona se ljutila
kada joj to kupim.Govorila je da je to skupo i da će
kasnije biti puno jeftinije.Već 17 godina ne čujem
njezinu psovku kad joj nešto ne ide od ruke.Nisam
volio te psovke,ali sam ih trpio do neke mjere,ja nikada
ne psujem,ali sam imao razumjevanja za tu njenu potrebu.
Već 17 godina mogu ostaviti navečer prljavo suđe pa ga
oprati ujutro kad budem odmorniji,to ona nije dozvoljavala.
Moralo se odmah,pre cigarete koja tako prija nakon jela.
Međutim najviše mi fale njene rječi
"Volim te,grlim te,ljubim te"
Fali mi ona,fali mi da budem njezin i da ona bude moja.
Fali mi da moja sretna luka,fali mi da znam gdje mi je mjesto
i gdje pripadam,a to je mjesto u njezinom oku i zagrljaju.

Lijep, iskren , ljudski zapis.....tjesenje je glupo....zato ću ti reću ....uzivaj u tom divnom osjećaju koji boli ....nemaju ga svi...samo odabrani...a ti si taj...sretan si da!!

Nema potrebe za tješenjem,već sutra,nakon prespavane noći će sve biti u redu.

Tape :-).

Prekrasan zapis......

Purpurna hvala mada mislim da nije ništa posebno i da sličnih priča ima bezbroj.
Samo ih neko nosi u sebi,a ja napišem i olakšam sebi.

Ma neka ti bude lakse i neka ti i sutra bude suncan dan da mozes izic vani na zrak

Dobro jutro, tape, evo sunca..

Tape, dirljiv zapis.
...novi je dan. Dnevne obaveze odvuku misli.

Žao mi je, Tape... To je život. Čaša meda, čaša žuči. Ti si barem jednom volio. Znam neke ljude koji nisu nikada... To je tek pušiona od života...