Svitci s asfalta

Oslikala panj bora ljeti 2016.

Vozila sinoć kući po kiši, cesta je bila kao ogledalo. Zrcalila je svjetla i aute i stvorila se neobična optička varka. Činilo se kao da plutam. Kao da sam na Hovercraftu. Barem pretpostavljam, nisam se nikada vozila u njemu. Umor je pospješio taj osjećaj lebedenja. U zadnje se vrijeme tako osjećam. U trenutcima koje hvatam da bih uopće mogla osvijestiti kako se osjećam. Uz kopirku, uz jutarnju toaletu, u redu u pošti, dok vozim kući. Ili u trenutcima poput ovog.

Razmišljam kako ću raditi adventski vijenac od češera, skupila sam ih jesenas. Opušta me već samo razmišljanje kako ću izraditi, a još više ona usredotočenost na trenutak u kojem spajam češer, kuglice i mašne vrućim ljepilom. Taj je čin u tom trenutku najvažnija stvar na svijetu, daleko od svih drugih. Nema drugo, već je to sad i ovdje. Danas se to popularno zove DIY, do jučer su bile rukotvorine, ručni rad ili uradi sam. Ili se nije nikako zvalo, već su ljudi izrađivali iz ljubavi i potrebe.

Odmah mi je slijedeća misao da neću stići. Žrvanj. Kao i što sam ljetos skupila kamenčiće i naplavine na moru, i eto ih tamo u vreći čekaju da postanu nešto drugo. Grančica čeka da postane ukras - centralni predmet na blagovaoničkom stolu. Od milja to zovem svojim "kramerajem za umjetnički izričaj", heh pretenciozno, znam, al' veseli! Mislim da mi je to ostalo ono nešto dječje - traženje oblika u oblacima, kamenčićima, grančicama. Poznata je ona Michelangelova da svaki komad kamena u sebi skriva skulpturu, a na kiparu je da ga pronađe.

Recimo ovu sam sovu odmah "vidjela" kada sam podignula kamenčić:


Stvaranje. Počinje mišlju i završava djelom i onda se opet pretvara u misao i osjet onoga koji gleda. Jesmo li mi ljudi stvoreni da dalje stvaramo ili razaramo? Ponekada mi se čini, da je ovo posljednje prevagnulo.

Dok ovo pišem misli mi se vraćaju na češere i moju zalihu krame. Ne znam hoću li ostati u "natur" varijanti ili složiti neke sheme boja, pitanje je sad. Teške su to dileme, eh. I , eto, odmah mi se poboljšalo raspoloženje.

Slikarija od ljetos na odbačenom komadu daske, kojeg sam pronašla uz napušteno gradilište na moru:

Zavidim ti na vjestinama, voljela bih sama napraviti adventski vjencic, ali nemam ideju otkud bih pocela

Sviđaju mi se tvoje slikarije. Jednostavne, a lijepe :-)
Slične nam misli stanuju u glavi. Već sam izradila jedan vijenac za advent ali sam ga igrom slučaja dala jednoj osobi. Sada razmišljam o drugom, ali drugačijem.
U prosincu najviše uživam u izradi kućice od medenjaka, gingerbread house na domaći način. Okupim svu dostupnu djecu od rođaka, prijatelja i susjeda, pa cijeli dan pravimo kućice! :-)

Panj je krasan. Odlicna ideja.
Imas zlatne ruke Baki ;)

Baš ti je sve to krasno.

Slike me mslo podsjećaju na goblene.:))
Zbog izražajnosti.:)

Zlatne ruke i kožne hlače,ubojita kombinacija.:)))

Sve je super! Moj favorit je sovica . E, sad čekamo vidjeti vjenčić :)

mene fascinira tvoje viđenje ljepote u svemu starom i odbačenom,u kojem mu tvoj dodir daje novi izgled i smisao...ponovo oživljava...

prelijepe su sve, al najviše me se dojmio svjetionik ;))

zadnj slika je wouuu, spretni prstići Bakljica:-))

a i ideja je za 10+ naravno!

Vrlo mastovito :)

Dobro jutro svima! :) Hvala za komentare

Jutros mi je čakpar pahulja snijega palo na nos, ali izgleda da niš od toga. Makr bude lijepo i kad nema snijega nego mraz, i on zabijeli.

Adventski vjenčići se mogu stvarno od svega raditi, ovisi o stilu dekoracija. Ja nekako preferiram prirodno i klasične kombinacije boja zeleno-zlatno-crveno, jer tako i jelku kitim.
Rdila sam od šiblja, od živog granja, za morski stan čak osnovu od školjaka pa ukrasi... zapravo ono što se nađe doma i skupi (sačuvam ukrase nakon Božića). Ne volim kupovati vjenčiće, a jelku imam u tegli)

E, ovo što kaže Cro, to sam jedne godine radila. Te kućice od medenjaka. Malo su mi bile na koso :))). Slabo bi prošao netko ko bi se u njima sklonio od mećave. Radim šarene medenjake različitih oblika sa šarenom glazurom (to da se mogu udat hehehe).

Jaaaaaaako lijepo Bakljice :)) Oporabljivanje je izuzetno nadahnut proces i sam čin stvaranja (kada "vidimo" u nečemu ono što drugi ne vide, poput tvoje sovice) i služi kao okidač za predivan doživljaj ispunjenja. Dok sam dimila, novim zakonom, bila sam prognana istočno od vrtića u pauzi. Skrovito mjesto izvan vrtića gdje bi naša teta odlagala ambalažu od proizvoda za kuhinju. Nakon čikarenja ja bi se vraćala punih ruku kutija, mrežica, karona...jer sam već opservirala i vidjela što od toga mogu složiti za rad i igru. To mi ostalo. Sad ne čikam, ali za moje momke i moju princezu složim igračke , obično didaktičke... :)))Zato samo naprijed. nađi vrijeme za svoje spremište. Ono će te činiti sretnijom, a i ljude kojima ćeš uvijek imati nešto darovati iz svoje radionice. :))