Svitci s asfalta

Autor: Michael Seeley

Možda sam i zaboravila. Možda se teško iz ove sadašnje točke stvarno premjestiti u neku drugu. Gdje je neka razigrana, bezbrižna, lepršava ja. Koketiranje, zavođenje, dvosmislene šale, pogled ispod obrve, sjaj kroz trepavice - sve mi se to nekako čini daleko. Apstraktno i nestvarno. Nadimci od milja sad mi se čine blesavima.

Bljesne mi pred očima kako još raščupana sjedim u krevetu uz jutarnju kavu, dok nam se noge isprepliću i smijemo se. Sasvim budalastim stvarima. Nije to nikakav rafinirani humor, već naše intimne besmislene šale. Spontano se nasmiješim u sebi, a onda mi to počne izgledati nerealno. Pitam se da li je to isječak iz mojeg vlastitog života ili sam to upamtila scenu iz nekog od nebrojenih filmova koje sam odgledala plačući.

Možda sam zaboravila kako. Zaboravila sam i zašto. No, moj pametni telefon ponekad stvarno voli opravdati naziv pa me podsjeti - barem kako, kad već ne i zašto. Tipkam tako neku večer na mobitelu i završavam neobavezni razgovor s „laku noć“, kad vidim da se na ekranu nastavlja samo ispisivati „ljubavi“. Ta jedna riječ, malena, podmuklo se provukla i pobjegla iz svih obrisanih razgovora. Iskopala je tunel da bi pobjegla iz tamnice zaborava i grubo me podsjetila. Nekoliko sam trenutaka potpuno zbunjeno gledala tu malu izdajicu, prije nego sam je obrisala i poslala pristojan neutralni pozdrav. Bez ljubavi i „ljubavi“.

Razmišljala sam dugo u noć jesu li to „ljubavi“ napisali moji prsti, nesvjesno, prizivajući vremena kada je svaki pozdrav tako završavao. Možda mi se to moj telefon ruga – kopajući po svojoj memoriji i izvlačeći iz arhive kako bi mi podmuklo bockao.

Možda je to samo ovo predblagdansko vrijeme…

Link

Laku noć, ljubavi.

sigurno ti se mobitel ruga.. nemas pojma kak su postali pametni. A najvise vole bakljade paliti :)

Spomenuo sam vec da jos uvijek tepam i znam govoriti u zenskom licu kad god sam s nekim tko mi je onak..na valnoj duzini. Nenamjerno, valjda ti blentavi neuroni jos drze iste sinapse zivima, pa se jednostavno povezu i nastave dalje ludovati...kao nekada :)

ahh..mi stari i napus(t)eni :)

ili dobro jutro, ljubavi! ta buđenja i zajednička jutra su mi bila jednako lijepa (ako ne i ljepša) kao i večeri! onak, sklupčamo se s večeri jedno u drugo, a jutrom prvo što ugledam njegov lik...promatram ga malo, pa mu se primaknem, priljubim...dam do znanja da sam tu. eventualno zavučem i ruku malo niže...tek toliko (vražićak nikad ne spava)...da, nisi sanjala, to je nešto što je duboko otisnuto u nas. i to smo mi! kada i da li će se opet dogoditi, ne ovisi samo o nama? u mom slučaju...sve teže! a ti si taman opet zrela...trust me! kažu da nije ništa dobro započinjati krajem godine,, ali iduća? hm..teško krenemo, ..uf...al kad krenemo, bit ćemo nezaustavljive! (malo pijem kavu, brusim nokte i pričam...pizdarije ha ha al lijepo zvuči)

uf mjuza ti je mrak...baš onak za laku noć!

https://www.youtube.com/watch?v=SVsdXPggWoc

bakljooo....izdajice naših pospremljenih uspomena iskaču iz paštete. Ponekad. Čudno je to suočavanje s nečim što zaboraviš..i nametne ti se obično onda kad nisi uopće spreman o tome promišljati. A ispadne da moraš :)

Bakljice... ti jednostavno privlačiš svojom pozitivnom energijom. Već vidim, zaljubit ćeš se ludo, bespametno. Neka te bude vrijedan :-)

Crora rekla što ti i ja i želim i mislim.. pisali su i pisat će prsti ..ooo, još kako :)

peem, ne samo to, već se i napiju pa zovu bivše :)))) podmukli kakvi jesu.
A ovo oko tepanja, dobro, to je istina u razdraganosti mi se omakne :)

mai, da, ti neki intimni trenutci, svakodnevni. Možda su malo obojani patinom čežnje pa djeluju romantično. A ovo drugo, čuj ja ne bum niš prije proljeća :))

ema, hvala za link. Sviđa mi se. :)

Pam, upravo to. Zatekne te. Još kad se poklopi s teškim i dugim danom... Dobro, malo čovjek drami pa ide dalje :)

Cro, fala na želji :) Takovog hoću :)

Alis, hvala :). I usne govoriti :))

Bakljo...i ode nam ti? -:))))))))))))....sa srecom :))