*Babinjak*

Uopće se ne mogu sjetiti kakva sam bila prije. Puno prije. Prije..recimo 15 ili 20 godina. Uopće se ne poznajem tih godina…ali se zato sjećam svakog događaja, što je tko rekao ili napravio..i kako se to odražavalo na mene.

Danas mi se ..kao zaključak o toj misli nametnula ideja kako sada jako dobro poznajem sebe…ali mnoge događaje, ljude…a posebno što je tko rekao…često zaboravim.

No…život mi redovno servira situacije, zbog kojih moram revidirati zaključke, resetirati se na 'tvorničke' postavke pa onako zbunjeno…ispaljeno kao iz topa u nepoznato prostranstvo, sve moram ponovo proučiti, donijeti neke druge zaključke…ili barem si pokušati objasniti zašto je nešto takvo kakvo je.
Da, ja si uvijek sve volim objasniti. Kad nemam objašnjenje…nesigurna sam.

I tako je dan počeo baš ležerno. Nije mi čak ni bilo hladno…a bilo je. Hladno. Od samog jutra, u mislima sam fokusirana na jedan iščekivani poziv. Zapravo, očekujem ga još od ponedjeljka. Izostao je svih ovih dana…pa je mogućnost da se napokon dogodi u četvrtak sve veća. I to me veselilo.

Ono što sam namjeravala u međuvremenu samo 'odraditi'…pretvorilo se u triler, kakav moj mozak nikad, baš nikad nije izrežirao…i bome, shvatila sam to izdajom vlastitog uma. ( i sad je na stand by…pa si ništ' nemrem objasnit)

Ta kava…koju sam došla 'odraditi'.

Ne volim ga. Uopće mi nije drag….dapače, što ga duže poznajem, više me iritira. Davno sam ga svrstala u grupu bezveznih muškaraca. Uostalom, nekoliko je već puta opravdao moje nenaklono mišljenje o njemu. Ukratko – ušminkani mamlaz bez ikakvog intelektualnog pokrića. Nesposoban za ikakav suvisli razgovor o bilo kojoj temi..površan, plitak….običan.

Imaš ti koga u Šibeniku?
U nekoj milisekundi sam jedva doživjela pitanje…shvativši da ga uopće nisam slušala i da sam bila zaokupljena kojekakvim mislima..o koječemu bitnijem. Bitnijem od ove kave sad. Doduše…pitala sam se što li je sve uopće rekao, dok sam se izvještačeno pravila da slušam. Ono..kimanje glavom, namješten usrdni osmijeh i poneki 'da, da…ili aha' u intervalima.

Imam…zašto?

Ni sama ne znam kako sam uopće sposobna voditi razgovor u kojem psihički i mentalno ne sudjelujem. Ne znam ni zašto sam pitala 'zašto'…kad nisam bila u stanju slušati razloge, niti se natjerati na mrvu koncentracije slušanja.

Primjetila sam neku čudnu crtu … vodoravnu boru na korjenu njegova nosa. Kao da je netko nacrtao razdjelnik između njegova čela , obrva i ostatka lica. Mislim da sam negdje pročitala da baš ta crta pokazuje neki seksualni problem kod ljudi. To je ziher bilo neko alternativno proricanje boleština. Ili japansko….tko će znat…al' eto, ja sam to zapamtila.

Kažu drugi da je zgodan. Kajakaš..s ogromnim leđima i snažnim rukama. Visok….prodornog pogleda, uspravnog držanja..i općenito markantnijeg izgleda. A vidiš ti to…moguće je (prema onom što sam pročitala) da ima seksualnih problema.
Možda ima problema s erekcijom. Mada…ako je sportaš i živi..kao..zdravo, to bi baš bio peh. Hm…možda zapravo ima nekakav bolestan fetiš. To je. Sigurna sam da je nešt takvo. Možda je grubijan, koji uživa u zlostavljanju svojih partnerica…ili možda čak suprotno….
Heh…možda je od onih, kao ovdje s iskrice, što vole lizat čizme i čistit po kući dok ih ti..ne znam..bičuješ…

Hm..mogao bi biti takav. Nije rijetka pojava da su ljudi vrlo dualni u slici sebe prema svijetu..i u onoj za doma, u intimi.

Eh…zaista se ne sjećam sebe od prije…ali mislim da sam imala period života kad mi je neka lajt verzija sado-mazo bila privlačna. Kao da sam malo uživala nanositi bol…i osjetiti bol. Uh…je li ovo neko suočavanje sa duhovima prošlosti…svečano priznanje sebi – da, Pam..nisi baš med i mlijeko.

U slijedećem trenutku smo životinjski trgali odjeću sa sebe u wc-u kafića. Taj brdovit muškarac sa širokim leđima..podsjećao me na Hulka. Iskonska sirova snaga …koju želim zauzdati…iscrpiti…pokoriti…ne znam, izmožditi. Želim da padne na koljena bez grama energije…zadihan i iscrpljen. Zabijam nokte duboko u njegovu kožu…volim miris krvi, grizem mu usne…čupam mu kosu…uzimam mu život svojim dahom, glasom..tijelom….

Možeš li to istražiti i javiti mi?

Đizus…čula sam ovo. Čula sam ovo pitanje..i u nevjerici buljila u njega, zatečena onime što se upravo dogodilo. Ja nisam normalna. Ovo mi se nikad…ali nikad nije dogodilo. Dobro…barem ne zadnjih oho-ho godina. Ja ne 'brijem' takve gluposti…a posebno ne usred razgovora. Osim toga…potpuno sam aseksualna već neko vrijeme..i seksualno me baš nitko ne privlači. Koji se vrag upravo dogodio s mojim razumom? Je li on mogao skužiti da ja upravo opako i bezobrazno zalazim u njegovu intimu..dok sjedimo za stolom kafića i pijemo kavu?.. I dok mi nešto govori..što uopće ne slušam?

..Ovaj..što želiš da istražim?
-Pa to u Šibeniku…s tim ljudima koje znaš…!?
..Svakako, javim ti.

Otišao je dalje svojim poslom, taj ušminkani mamlaz, kojeg ne volim, nije mi drag..i iritira me.
A ja nemam pojma što treba istražiti u Šibeniku.
I nemam pojma što je ono bilo…ni zašto.

Ostatak dana sam na godišnjem.
Nii poziv nije stigao.

Glup dan.

rampamPam..od tebe begam!

vidi ima rima! :)

haha...ne zamjeram, pobjegla bih sama od sebe. :)

....kad preko puta tebe u kafiću bude sjedio i sadržaj a ne samo forma....nećeš odlutati u mislima...zaboravi mamlaza....bolje maštat nego bit sa nekim bezvrijednim.....curo...ti si puna potencijala....

ma fućkaš mamlaza, čudim se sebi. Ionako je bila poslovna kava...a ne dejt. :))

Baš dobro što sam svratila...Zahvaljujući jednom vjernom 'čitaču' mojih blogova...dobila sam potrebno objašnjenje : Zapravo mi fali jedan V8 Mustang...jer me uzbuđuje kontrolirati takvu snagu :) Oujeeee...zna me u dušu :)

Nema mjesta čudženju....prvom prilikom preuzmi dominaciju i ispuni maštariju...ne trati vrijeme

hahah...nije to moja maštarija....to je bio neki kuršlus...preneseno značenje. Ne znam...možda sam prehlađena. Ili umorna. :)

Haha....ok

I mene fascinira to vođenje 2dva paralelna razgovora: jedan sa sugovornikom i drugi u vlastitoj glavi. Ovaj drugi često prati prvi i zapravo je skupljanje dojmova, ali može otići u sasvim drugom smjeru.

Ima tu mašte, samo ima tu i intuicije. Ljude jednostavno nesvjesno primaš i percipiraš stvari koje su neizgovorene.