i tak

ghg

brrrr...mračna je..iako ima trunku sunca na kraju

(unatoč tome, dobra... :)

:)

pokušavam se iskupiti za jučer, ali ne ide :D :P

tebi ide.. ;)

ma ide..to su sve stare price.. pokusao sam jutros nesto..ali se pretvori u sagu..a nekak nemam ni zivaca ni volje siriti jednu ideju u pricu..

uff...

Ahoj Peemp :) Ova priča ostavlja na mene snažan dojam zbog moći koju nosi u riječima (drevne mantre) Dobro, Ljubav, Pravda, Istina...Oprost . I kada ju "prevedemo" iz svijeta Griffina u naš svijet, nameće mi se razmišljanje...koliko i kada i zbog čega opraštamo... Drago mi je kad priča uspostavi dijalog sa mnom, potakne na promišljanje, analizu. :)

hm...mora da si vjernik? jer, vjernici imaju potrebu izmišljat mitska bića i nadjevat im ljudske osobine! a mora da te i strah...ponajprije sebe a potom i ...tebe s drugima? ili smrti? ili još više, bezrazložna života? jer, iz ove priče doista tjeskoba i strah. što je normalna ljudska osobina! btw tko je (ili što) iona? pliz, pokušaj mi pojasnit, objasnit...kako bih bolje razumjela? onako...polako ju opiši sa što više detalja? ne brini, doći ću opet tu ioako ću se odlogirat! živo me zanima ta spodoba (ili osoba) kako ti drago!

jer...prošetah i u šetnji sam lamentirala sama sa sobom! dobro dođu takva duhovna čišćenja...kad si postaviš pitanje što je grijeh? i što je oprost? hm...je li grijeh pomoći i osloboditi muka bolesnika s terminalnom bolešću? je li oprost oprostiti npr nekom zločincu koji je ubio dijete (u ovom ratu ih je bilo podosta, kažu da se i praljku stavlja na teret ponešto ubijene djece)...je li taj oprost zaslužuje veličanje kao takav ili je to upravo...grijeh? za mene jest. neka činjenja se ne smiju niti mogu oprostiti. nikad nisam razumjela nauk crkve sa silovanjem oprosta! može li mi netko od vjernika to pojasnit? jel glavni smisao oprosta grijeha to da oprostiš...sebi...drugima.. i onda možeš griješit dalje? i koja je to količina grijeha koju čovjek ne može podnijeti pa mora praštati? kroz povijest, ponekad nit sedam koljena nije bilo dosta da se oprosti. pa nit danas ne praštaju ustaše partizanima, nit obrnuto? zašto? ako je to sveto poslanje čovjeka (tako kaže crkva) zašto čovjek ne može oprostiti? je li stga što je grijeh iskonski...a oprost nametnut? stran nam. zvijer još uvijek čuči u nama. opstanak, hm...ne trijebimo li se više no ikad? jer nas je više no ikad! i što bi se događalo da n opraštamo? što bi bilo kad ne bismo griješili? i što je uopće grijeh? rekli smo da (ja barem) najveći grijeh (prema terminalnom bolesniku) može u biti biti čin milosrđa. a milosrđe i pošteda života ubojice može dovesti do najvećeg grijeha...ponovnog ubojstvaa? tko je onda tu kriv a tko zaslužan? i tko je taj tko određuje što je grijeh a što zasluga? do li nas samih? znam, nekima je teško pronaći taj moralni zakon u sebi pa ištu boga. s bradom, mantijom, šeširom, turbanom...obrijanog! anywere...kada prestaje postojanje? jel to možda crna rupa? čist sumnjam da većina vjernika uopće razmišlja o njima? jel to onaj raj, stalno obećavam a nikad doživljen? kako on izgleda? ima li išta osim imena? jel tamo možda toplo? ili naprosto ima neka ruka koja pridiže...ne samo posrnula čovjeka već i kurac npr? namjerna digresija, al ne ka uvreda vjernicima! siva tvar me zanima. ona koja ne spava na madracima (onim iz saborske govornice), ona koja nije use, nase, podase! koja? however...hvala na tvom uzroku. ja inako dugo već živim sa sobom kao svojom posljedicom!

Sviđa mi se priča. Alegorije volim.

Razumijem što si napisao. Doći će vrijeme... kad bude vrijeme