Svitci s asfalta

Ilya Ibryaev, "Rano jutro u gradu", akvarel

U liftu sam osjetila izmiješani miris duhana i vanilije, i još neki, egzotični, ali ne mogu ga se dosjetiti. Nelagodan mi je osjećaj. Rano ujutro mi smetaju jaki mirisi. U to doba volim miris kave i peciva. Svježe iscijeđene naranče. Jedan moj znanac koji je stanovao iznad pekarnice, kruh nije jeo – smučilo mu se od mirisa koji je stalno bio prisutan.

Ranije sam stigla u ured pa pregledavam vijesti na računalu dok se prostorija polako grije. Čitam da će Sara Renar biti posebna gošća na Rundekovom koncertu. Preokrenem očima, zaključim da se neću žuriti na nastup. Beskrvna mi je. Možda ja ne razumijem taj senzibilitet, možda me je pregazilo vrijeme. Na fejsu vidim da frend ima slična razmišljanja, doduše on ih artikulira s puno više žestine. Slikovito povlači paralelu između naslova njene pjesme „Gdje povlačiš crtu“ i povlačenja crte zabranjenih supstanci, od čistoga očaja koji proizlazi iz slušanja njene glazbe. Dometnuo je i nešto o tupim žiletima. Glasno se nasmijem. Smjeh neprirodno odjekne u praznom uredu.

Nemam osjećaj prosinca. Čini mi se kao da me je ove godine zaobišla sva ta hektika, euforija, groznica i nervoza koja se miješala i izmjenjivala svih prethodnih godina. Ne vidim ni toliko lampica, nema zvončića koji sviraju iz svakog zvučnika svakog supermarketa od sredine studenog. Nema ni snijega od vikenda. Lanjski snijeg. Južina više vuče na proljeće.
Naručujem tisak na majici, bit će to dar nećakinji. Googlam BTS - Bangtan Boys logo. Južnokorejski band za kojeg me ona uvjerava da ih „Ameri“ kopiraju. Skidam neke simbole i dizajniram sama, na kupimajicu.net. Smješno mi je. Slušam na youtube-u njihove spotove i ne mogu se uživjeti. Mislim da me pregazilo vrijeme. Pošaljem zahtjev za tiskom i mislim si - Bože, valjda ovi korejski znakovi nisu neke prostote. Slično onome kad ljudi tetoviraju kineske znakove za recimo „ljubav“, a piše „kupus“. Dijelim nedoumice s kolegom koji je u međuvremenu stigao, on se smije i govori da ionako nitko ne zna pa nije ni važno.

Od buđenja mi se u glavi vrti sasvim besmislena rečenica: „U malenim jezerima utapaju se ptice“. Možda da sam „alternativna“ kantautorica bih to mogla iskoristiti. Malena jezera.. vjerojatno sam nešto sanjala.

Sinuo mi je miris iz lifta – prženo ulje. Danas su na akciji krafne s vanilijom. Kava je gotova, počinje još jedan radni dan.

Bakerman is baking bread...
Link

"Baker man is baking bread
Sagabona kunjani wena
The night train is coming
Got to keep on running
Baker man is baking bread
Baker man is baking bread
You've got to cool down
Take it easy
You've got to cool down
Relax take it easy
Slow down relax
Slow down relax
It's too late to worry
Slow down take it easy"
(Rotsey,Hirst, Moginie,Garrett)

prekrasan ti ovaj akvarel...obožavam ih! a i ti si prekrana, mila! tvoj zapis unosi mi radost u virtualni život! onako, iskren, pun okusa i mirisa...poput proustovih zapisa...

a slušajući (tj gledajući) link shvaćam koliko sam na zemlji! ha ha...nije to niti loše, barem nemreš pasti

a glede blagdana, dobro je da nisi euforična..jer obično onda slijedi razočaranje. ovako, sve je moguće, čak i kad se ništa ne dogodi! jer, godina ima 365 dana i treba živjeti i onaj ostatak.

i znaš kaj još...moje muze nekako su presahnule (koga briga)...drago mi je da tvoje nisu...i što imam priliku čitati te! tnx

DUHAN I VANIJIJA???NEKO PUŠI MOODS!

Ibryaev ima odlicne akvarele a vidim da si izabrala i najbolji njegov rad barem meni.
A tvoj svitak predobar ko i uvijek...;)

Meni ovo sliči na Frankopansku..u Zg....znam da nije,.

Meni to više sliči na Račkoga kad ideš pješice od Džamije prema Draškovićevoj, malo prije Smičiklasove, vidi se i Katedrala i tramvaji voze, devetka. I hodaš po sredini ceste.
Doduše, sada su tamo parkirani automobili, ali se ja sjećam kad nisu bili.

A sjećam se kad ih uopće nije bilo (auta), ali to je druga priča.

A Ilija je zakon!

Ovdje u Michiganu napao snijeg ko lud, a još nisam očistila niti onaj od prije 2 dana. Ostala mi gomilica nasred drajveja.
Ona grtalica mi je zatrpala prilaz, od bijesa sam psovala grad, kamione i grtalicu, udarala lopatom po tome i stenjala ko Monika Seleš, ali nisam sve mogla, samo što nisam dobila srčani udar. Poslije sam pila aspirine. To jučer...i danas.
To je cirkus kad J. čisti snijeg, trebala bi naplaćivati ulaznice.

Odlučila sam da kupim kak se kaže, snjegalicau (ak je za travu kosilica, oda je ovo snjegalica), ali ne vidim kak ću izići iz kuće ako ovo sranje ne počistim kaj je noćas napadalo.

A snjegalica bi trebala biti na baterije, na punjenje, ak mogu biti auti, onda može i ovo, staviš u struju, napuni se i radi. Nema žica.
Ona motorna mi se ne da, jer ima zajebancije, moraš čok, pa onda neće upaliti, pa povlačiš žicu, oops, to je za kosilicu, ma isto sranje, pa moraš stavljat mješavinu, pa...idi bjež. Eto zašto mi treba muškarac, da to obavi, ali ovi mojih godina to ne mogu.
Ne mogu više ništa.

Ovo je baš strašno, cijelo me tijelo boli od jučer, od lopatanja.
Ali, lijepo je, nema šta, sve bijelo, djevičanski snijeg, nitko još prošao nije. Milina. Još da ja mogu proći.

Evo je nešto prigodno, Mujo u Kanadi:

https://www.youtube.com/watch?v=3URp4pAoDpg

s njom il bez nje..idi, uživaj i "ne boj se buke...." :)

Bakljo, sorry, nisam komentirala, zanijela sam se sa svojim snijegom, tekst ti je odlican.
Živahno, lijepo, životno.

PS.
Susjeda mi ocistila snijeg s masinom.

čestitam.

mai, hvala ti :)

Da, ima nešto u akvarelima, prozračno, atmosferično, nježno.

A što se muze tiče, ne voli gužvu i strku :). Sad ćeš imati vremena za sve što poželiš pa će i muza opet doći :)

Jele, možda je i to. Ja sam pomislila da je vanilija od krafni.

Bezi, hvala.:)

Teško mi se odlučiti koji mi je najbolji od Ilije. Meni su prekrasni i njegovi pejzaži

Dovla, pa da, moglo bi biti iz većine europskih gradova :)

Jucy, hahaha, vjerujem da je show bio to čišćenje.

Nema više snijega ovdje, jednom ili dvaput po zimi i to je to. Još prije 10-ak godina je bilo snijega cijelu zimu, s krova bi se topio tek na proljeće.

Hvala ti za komentar :)

Alis, hvala :)

Baš me zanima kako će biti. Ipak je to Dom sportova. Rundek mi je nekako za manje auditorije, intimniju atmosferu.

Javim :)

djuro, hvala na čestitki :)