Zapisi jednog zavodnika

Kad god bih pisao o ljubavi, uglavnom bih se koristio sjetnim i tužnim riječima. Primijetio sam da se to često događa i drugima. Zašto je to tako? Zašto su skoro sve ljubavne pjesme nesretne, tužne i sjetne? Je li zaista ljubav bol? Ne bih želio previše filozofirati. Mislim da je najveći razlog tome što lijepe i slatke strane ljubavi držimo za sebe u trenutku kada je živimo i dijelimo ih samo s osobom koju volimo. To je i u redu i prirodno je. I da sam u tim trenucima uopće pomislio da bi ih mogao zapisati, vjerojatno ne bi mogao jer sam bio opijen njezinim mirisom.Miris ljubavi? Da li ga je moguće osjetiti i da li uopće postoji? Nisam siguran, ali mislim da sam osjetio njezin miris u trenutku njezinog -materijaliziranja- (to je moj izraz za trenutak kada fizički zajedno sa voljenom osobom osjetiš nešto posebno i duboko). Znanost bi rekla da su za to zaslužni feromoni. Pretpostavljam da znate što su. Ako ne, pitajte me, pa ću u slijedećem postu malo više o njima. Pokušavam se prisjetiti mjesta i trenutaka kad sam osjetio to "materijaliziranje" ljubavi prije nego me opila. Bila je ljetna noć. Sjedili smo u autu. Zapravo bili smo zagrljeni u poluležećem položaju. Svježi zrak s mora. Odjednom neki miris. Nije bilo cvijeća u blizini, niti smo imali nešto što bi na to mirisalo. Bio je to miris ruže. Nježan, ali prisutan. Ne znam da li je to miris moje ili njezine ljubavi ili je produkt spoja naših ljubavi. Jedino što znam je da me miris ruže podsjeća na ljubav i želio bih ga ponovno osjetiti.

Došla je s proljećem. Odveo sam je kraj zlatnih polja koja sam zamišljao kad god bih čuo našu pjesmu. Ta se zlatna polja nalaze dvadesetak metara od mora, a kraj njih livada i šumica. Naravno, u proljeće polja su zelena. Bila je nedjelja prijepodne. Topli sunčani proljetni dan, lagani maestral, miris i šum mora. Uzeli smo deku. Nigdje nikog u blizini. Nas dvoje, sami. Živjeli smo naš zajednički trenutak pod suncem, kraj zlatnih polja i mora, a u nama je svirala Fields of gold.

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće.

Look deep inside the april face
A change is clearly taking place
Looking for the summer

The eyes take on a certain gaze
And leave behind the springtime days
Go looking for the summer

This ain’t no game of kiss and tell
The implications how you know so well
Go looking for the summer

The time has come and they must go
To play the passion out that haunts you so
Looking for the summer

Remember love how it was the same
We scratched and hurt each others growing pains
We were looking for the summer

And still I stand this very day
With a burning wish to fly away
I’m still looking, looking for the summer.