Ručkić krčkić

U našem, rvackom, digitalnom mikrokozmosu postoji mjesto još zadrtije, nepismenije, deprimantnije, ali (nadam se!) NE i beskorisnije od Iskrice - FB grupa "Zakaj volim pese", kojoj, nažalost, i sama pripadam, jer volim pese. Međutim, rijetko je pohodim, jer me svaki posjet ubedira više nego godina dana iskričarenja: ondje je religija fakat jedini način razmišljanja, a vjersko jednoumlje se grana u dva puta - uzgajivači vs. udomitelji, s time da su ovi drugi jači; od čega povremeno profitira neko izgubljeno ili napušteno pseto.

I zato ovo pišem ovdje, a ne ondje, jer bu mi u suprotnome FB stalno dojavljivao idiotske komentare, a ovdje ih mogu elegantno izignorirati.

Daklem, ovak: ja fakat volim pese. Svojeg pesa volim najviše na svijetu, a svi ostali su mi dragi, velika većina mi je simpatična, ne bih nikada niti jednom naudila, osim u slučaju da ugrožava mojega, kad mogu, pomognem psima, kad ne mogu (a uglavnom ne mogu), ne škodim im. Sve isto bih mogla reći i za svoj stav prema ljudima, osim uvodne premise: ja fakat ne volim ljude, velika većina mi nije simpatična, ali dalje sve isto - ne bih naudila, pomogla bih, i td.

Međutim, moji odnosi s ljudima su ipak češći i intenzivniji od mojih odnosa sa psima, prije svega zato jer POSTOJE ljudi koje volim i koji su mi dragi, a najviše zato jer i sama pripadam toj životinjskoj vrsti i ne mogu ignorirati tu pripadnost, jednostavno zato jer je dio mojeg identiteta.

Prethodna dva odlomka govore o tome da je teško iznositi neki općeniti stav i biti pošten, odnosno, ne biti "religiozan": svoje odnose određujemo individualno te stoga ono što vrijedi za neku osobu, bio to pas ili čovjek, ne mora nužno biti primjenjljivo na sve druge.

I tak, među ljudima sam poznata kao ljubiteljica životinja, osobito pasa; i zato mi priđe jedna ljudica, meni prilično simpatična, i iznese svoju nakanu da se angažira na zbirnjavanju cucaka te jel bih i ja. Jock, rekoh odlučno, od mene moš dobiti lovu za to, ali nikakav drugačiji angažman. Izbeljena faca. Zato obrazložim: Meni su moji odnosi sa životinjcima izvor olakšanja, vedrine i radosti u inače prilično zabrinjavajućem životu - ne želim to kvariti nečime što je izvor beskrajnih frustracija, žalosti i ljutnje, a ne želim niti završiti s pet pasa i/ili 15 mačaka, jednostavno nemam niti uvjeta, niti snage za to.

Faca i dalje izbeljena, s borom neodobravanja između obrva. A hebga, nit prva, nit zadnja koju sam tak začudila! Međutim, ajmo mi malo obrnuti spiku:

- Imate djece? Znači, volite djecu, zar ne?
- Zakaj onda niste povrh svojeg djeteta/djece usvojili još neko ugroženo? Npr. malog Cigu ili migranta? Ili neko iz Afrike, izgladnjelo, ili bolesno od SIDE?

Eh, kod takvih pitanja će se većina dvonožaca konsternirano izvući na to da ljudi nisu isto što i psi, s čime se ja generalno slažem, ali vjerojatno ne u pogledu svake podrobnosti tih razlika. S druge strane, ja vidim i brojne sličnosti: ljudi, kao ni psi ili mačke, nisu ugrožena vrsta, pa što onda ako ne prežive svi? To je prirodna selekcija. Spremna sam zaštititi pseto koje osobno poznajem, kao i dijete koje osobno poznajem, ali priznajem: za sve ostale me baš i nije toliko briga da bih se obvezala na doživotnu skrb. Čak i kad bih, i kad bih pri tome birala koga spašavati, izabrala bih pseto ili mačku: em žive kraće, pa su i moje obaveze utoliko kraće, em ne ugrožavaju druge, što se za ljude ama baš uopće ne može reći.

I sad, ajmo natrag k naslovu, zakaj volim ili ne...? Muškarce volim feromonski, nezanimljive muškarce i žene zato jer poboljšavaju kvalitetu nekog dijela mojeg vremena i/ili kvalitetu mojeg življenja, a ostalu faunu zato jer me ne ugrožava ni u čemu bitnome, a pride me uveseljava, tj. pridonosi na načine slične ljudima (ono, veselje, razbibriga, smijeh, zdravstveni benefiti i tsl.).

A zakaj ne volim, npr. grupu "Zakaj volim pese" ili trenutnu Iskricu: jer ste uskoumni, jednoumni i agresivni pride. Čak i kad niste ovo posljednje, onda ste poput moje susjede, vjernice, s kojom načnem fakat obostrano zanimljivu temu, a ova je ubije konstatacijom "Bit će kako Bog odredi". I kvit. Kaj tu imaš dalje reći?

I kak možeš tak nešto rešpektirati?

Ja ne mogu. Najviše što mogu jest ne generalizirati: voljeti ili ne voljeti sasvim osobno.

Ola, bome...napustila sam sve te 'zakaj volim...' grupe. 'zakaj volim Zagreb' - jer administratori pišu katastrofalne pravopisne greške ..a i teme su infantilne. 'zakaj volim mace' ...ajme, zbog agresivnih ženetina, koje jedine znaju apsolutno i SVE o macama..i nitko ne može znati NIŠTA o macama, osim njih. 'Zakaj volim (ime kvarta)'...jer služi izrugivanju i stalkanju susjeda...Uglavnom...ostala mi favorit grupa Kaj bi danas kuhali i Crna lista poslodavaca i djelatnika :)))

nda...a pesi više vole mene nego ja njih. :)

Ljude manje nego pese ...ahahah