Ručkić krčkić

(Uslikao Tibor Kerz)

Svašta me zaokuplja ovih dana: sutra ću vjerojatno prodati svoj stan; preksutra kupiti drugi (kuc-kuc o drvo!). Ako ne bude niš od toga, onda ću ponoviti gradivo i doći do iste faze u kojoj sam danas, valjda uz neki sretan rasplet.

A dok je sve ovo trajalo, a traje već valjda mjesec dana, nisam se ni sjetila Iskrice. Međutim, ovako nadomak drastične, životne promjene, spopalo me nešto neočekivano: izuzetno snažan libido! Dakle, sve je to skup "Lust for Life", što bi rek'o Iggy Pop. Žudnja za životom; za promjenom.

Što pak dokazuje da je moje nepušenje pojma "ljubav", a još manje "romantična", totalno ispravno: uvijek je u središtu NAŠ život; i osoba ili okolnosti koje nam otvaraju putove prema nečemu što smatramo njegovim poboljšanjem; proširenjem; ukinućem loših dijelova.

Ne znam za vas, ne znam za ljude općenito, ali znam za sebe i za nekolicinu drugih ljudi koje poznajem: nama ta trenutno kulturološki definirana ljubav ne ide. I kvit! Nije da mi ne volimo, da ne možemo voljeti, nije da nas ne zavole, vole ili ne mogu voljeti, jock majci, tu je niz tih tragikomičnih nesporazuma, gdje mi volimo onako kako možemo a ovaj to uopće ne shvaća i ne može prihvatiti, nije mu konvertibilna ta i takva ljubav, i obratno, nama je guraju, tu svoju, ispravnu kultorološki, a meni (ili nekome od ovih koje poznajem) to dođe kao da mi netko uporno nudi plastične perlice i očekuje da zbog njih ispretumbam život...

Ne. Moj libido je uvijek radio kad sam bila sretna. Bez obzira na ljubav, romantiku, ponudu/potražnju seksualnih užitaka...

A bila sam jako usamljena. Jako. Ne zato jer nisam voljela i/ili jer mene nisu voljeli, jer osoba kao ja ne funkcionira u tom "na parove razbrojs'" svijetu. Iako ja volim i parove. Kao cjelinu ih volim. Njima je to nekak neugodno; nepraktično; riskantno, pače.

Gotovo 5 godina živim sasvim po svojem. Dom od 130+ kvadrata pretvorila sam u samački stan: sve je podređeno meni, mojim navikama i mojim potrebama. Kad i ako nas ima više, postoje kotačići, lako prenosiv i/ili rasklopiv namještaj. Moj ogroman dom je intimistički, živ, sasvim osoban i jako dopadljiv. Ispunio me radošću, pružio mi utočište, a posljedično i snagu, proširio je moj "ja", nekad davno rakomadan u oštre dijeliće dijamanta u malenoj vrećici koju prorezuju, u nešto opušteno, gibljivo, prilagodljivo, u nešto što bilo gdje može postojati i biti sretno.

I zato sad više ne trebam toliko prostora. Nestao je taj osjećaj da za mene "nema mjesta" ako nisam u paru; ili bar čoporu.

Biti sama, u smislu neuparena, biti nekonvencionalna, to je zastrašujuće; uistinu jest. Isisava iz tebe goleme količine energije u svakom, i najbanalnijem trenutku, jer stalno prevodiš te konvencionalne reakcije, postupke i emocije na svoj idiosinkratični jezik, sustav vrijednosti i smještaš sve to skup u vlastite prioritete, e da bi tek onda, krajnje nespontano, dopustila/suspregnula vlastite reakcije/potupke, a emocije te tak i tak ne pitaju niš, samo probijaju ili ne probijaju ove filtere. I nemreš to uvijek, a dovoljno je ne moći jednom, i eto te, čudna si... A valjda i jesi.

Pitanje je samo koliko to zamjeraju.

Dopustila sam si zamjerati drugima što meni zamjeraju moje: zašto bih ja uvijek, u svakom, pa i najbanalnijem trenutku, trebala biti pri punoj svijesti, usredotočena, i točno procijeniti količinu konvencionalnosti i količinu spontanosti nekoga i/ili nečega, nekog postupka, osjećaja, i onda se prilagoditi nečijoj "vrijednosti" koja za mene ama baš niš ne vrijedi? Zamjeram! Potrudite se! Ako nećete, ajmo dalje, i ja, i vi!

Ne, nisam ja onoliko racionalna koliko me svi, a osobito ovdašnji, optužuju: racionalnost je moja obrana; moje uzemljenje. Ja odmah znam sve, a racionalno znam i ono što znaju moju optužitelji: zahvaljujući tome uopće komuniciramo i funkcioniramo zajedno, kad nema drugog mjesta na zelenoj grani.

Ne znam što će sutra biti; ni prekosutra. Ali znam da će meni biti dobro. Ili bolje. Jer znam da život ima puno grana.

imaš reful u leđa , drago mi je :)
treba imat petlju :)*

Puno bolje? Vjeruj mi, ne može biti bolje.

Kaže mi prijatelj, svaki dan otkrijem nove simptome....nečega.

Dobar dan, tebi i svim tvojima.

Ma evo, urekla sam: upravo zvao kupac s nekim nebuloznim pitanjima, na koja ja znam odgovor, ali on im ne može vjerovati ako ih ja dajem. Stvarno ne kužim zašto ne angažira advokata, nego davi mene! Sad sam popizdila i rekla mu da niš od svega ako se to ne riješi tijekom sljedećeg tjedna. Kaj mene briga ima li on love i koliko za dalje, nakon što kupi: to je trebao istražiti puno prije nego što me uopće kontaktirao.

ništa nije vrijedno sekiracije ..
kad se stvari poslože kako želiš, bar ćeš bit zadovoljna
eto, ja kupila garažu za auto i slušajući druge sad vidim da sam trebala kupiti malo veću kako bih se mogla ležerno parkirati, a ne da se "patim" jer nisam razmišljala i uzela u obzir svoje "vještine pri parkiranju unazad"
i, eto .. sad ću se morati malo pomučiti, a nije mi to trebalo

'sreća' je u tome što si spremna na sve ishode. To je bit. :)