*Babinjak*

…kakva pospana subota, milina.
Mailovi iz nekog razloga danas ne odlaze…

Bila sam nekog 'točkastog' raspoloženja do maloprije. Stvarno sam teško dočekala vikend. Tjedan je bio naporan.
Jedan od onih u kojem si (i stvarno jesi) mislima, djelom i koracima puno ispred onih, koje na tom putu čekaš. Svašta me snašlo zadnjih dana…od tuđe inertnosti , bahatosti, nesporazuma..pa i prijetnji…sve do kajli i koječega …čega se ljudi znaju dosjetiti kad štite svoju ili ne kapiraju tvoju ambiciju.
Zapravo…čitav tjedan sam se pitala zašto mi se sve to događa? Zašto (opet) frustracije drugih ljudi ja saniram, amortiziram..i najzad ..dostojanstveno podnosim, ne dozvoljavajući si pucanje po šavovima.

I pročitam ja tako vegin post i mislim si…da, meni ima smisla to što kaže. Meni ima smisla i to da ja svoje samokontrolirajuće i prilagođavajuće gabarite sasvim razumno koristim. Da, koristim….jer su mi alati, kojima čuvam/branim svoju 'različitost' od konvencija, učmalosti nametnutih..a beskorisnih mainstreamova. To što sam JA, zovem slobodom…koliko to ona može biti. Na žalost, meni je nemoguće zadržati tu slobodu baš u SVIM segmentima života….a ponajviše zato jer nisam toliko moćna u SVIM situacijama da bih si mogla priuštiti stav: Prilagodite se meni!
Negdje postoje moćniji od nas ….veći, snažniji, važniji…neke od njih baš trebamo, a oni možda ne trebaju nas.

To je Coco dobro izrekla. Ponekad rolamo uloge. Neki kreativniji među nama, sposobniji su igrati uloge šireg spektra…što je zaista, po mom viđenju, jedna vrsta slobode.
No, još je jednu stvar dobro rekla…ma kako snažni veliki i moćni bili…održava nas prihvaćanje. Ne znam za druge, ali meni je dovoljno da me razumije i prihvaća makar i samo jedna osoba, i ja se zbog toga osjećam snažnije.
Iako često imam osjećaj da furam apsolutno solo mimo svih..i ne očekujem ni razumijevanje ni podršku ni prihvaćanje.

Tako je proteklog tjedna, jedna kolegica…upućena u skoro sva zbivanja, koja su me zadesila…rekla: I ti na sve smireno reagiraš i trudiš se i dalje!? Pa ja bih ubila nekog…ako ništa drugo 'jebala' bih im majku!
Nisam ziher je li to podrška, prihvaćanje ili sl. ali meni je bila potvrda. Potvrda dvije bitne stvari. Prvo, netko zaista razumije da to što se događa, van je pameti…i drugo, primjećeno je da na to reagiram upravo onako, kako želim reagirati. Onako..u skladu sa sobom. Da nisam načela šavove svoje 'slobode' u kojoj nema tuđinaca, zaraženih virusom ugrožavajuće uvriježenosti.

A ljubav?
Heh'… ljubav nema ništa s tim.
Ili ima sve.
Diskutabilno je.

Ps. nego…i ja sam privatno ozbiljno zagrezla u 'promjene' koje mislim da trebam. I one se događaju. Svima nama. Poput vlakova…u koje se ukrcaš ili propustiš.

Mudro zboriš... I ja mislim da je važno ovladati sobom, nekako amortizirati loše emocije, pronaći mir u nečemu, ugasiti šaputanje besposlnih misli, smanjiti značaj loših ljudi u našim životima... Meni u tome pomažu šetnje i joga. Tebi?

alkohol i trava....